TUZLARIJE - VIJESTIInternacionalizacija slučaja Bešlagić i Jurišić (2) Zahtjev 13 parlamentaraca Italije upućen Vladi Italije Neovisno od čelnih ljudi Bolonje, Vladi Italije obratilo se i 13 članova Doma poslanika Parlamenta Italije sa zahtjevom ministrima vanjskih poslova, unutrašnjih poslova i pravde, sa pitanjima da li Vlada ima saznanja o teškom slučaju ograničavanja lične slobode koji pogađa neke cijenjene građane Bosne i Hercegovine i da li Vlada drži da može i hoće intervenirati – u granicama svojih mogućnosti i u smislu izjašnjenja da tako samovoljne mjere nisu primjenjive na italijanskoj i evropskoj teritoriji. U nastavku prenosimo integralni tekst Zahtjeva. (Camera dei Deputati) upućen Vladi Italije 31.07.2007. u Domu poslanika Italije (Camera dei Deputati) predstavljen je zahtjev parlamentaraca u vezi sa slučajem Bešlagić, bivšim načelnikom Tuzle koji je osumnjičenim za ratni zločin. Autor zahtjeva je Marco Boato, poslanik Zelenih, a zahtjev je potpisan od strane još 12 poslanika ovog Doma. “Dolepotpisani traže, da se zahtijeva od Ministara vanjskih poslova, unutrašnjih poslova i pravde da nas obavijeste, pretpostavljajući da: - 15. juna 2007. Tuzlom, jednim od navećih gradova u BiH, je procurila vijest, a zatim je potvrđena u lokalnoj štampi, da je Sud Srbije izdao nalog za hapšenje i međunarodno izručenje, putem Interpola, za tri građanina Tuzle; - Nekoliko dana prije u Beogradu je, tokom aerodromske procedure, uhapšen Ilija Jurišić, bivši predsjedavajući Općinskog vijeća ovoga grada i do danas još nije oslobođen, - Zajedno sa Enverom Delibegovićem i Budimirom Nikolićem, nalog za hapšenje se odnosio i na bivšeg načelnika Tuzle, Selima Bešlagića, danas člana Parlamenta FBiH, optuženi za “ratni zločin” zbog jednog događaja vezanog za početak sukoba, kada je 15. maja 1992. jedna kolona JNA (tadašnja jugoslovenska vojska), koja je do tada već bila zauzela veći dio BiH, bila pozvana da napusti grad koji je odlučio da se suprostavi osvajačkom ratu koji su vodile srpske postrojbe, podržane od strane Slobodana Miloševića; - U optužbi stoji da je nenaoružana kolona bila napadnuta i da je bilo ubijeno oko 200 vojnika. Već 1993. Tužilaštvo Miloševića je pokrenulo ovu inicijativu. Tužba je podržana od strane ratne policije Karadžića; na njoj su radile sve policije svih predsjednika RS, sve do Dodika. «Optužbe i privođenja su van pameti – izjavio je Zdravko Đuranović za “Oslobođenje” od 16. juna (članak preveden na: www.osservatoriobalcani.org): Ratne vlasti Tuzle su zbrinjavale ranjenike iz kolone i pustili ih kućama. One su štitile ljudska prava svih građana. One su štitile multikulturu i zaštitile to jezgro Bosne. Štitile su civilizacijske tekovine i sada nisu po volji nacionalno šematiziranog Balkana. Jedino Tuzlu optužuju da su zločine u njoj zajedno činili Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali. U ex Jugoslaviji zločine su činile mononacionalne grupe protiv drugih nacionalnih grupa. Tuzlake žele optužiti za zločine zbog toga što nisu skliznuli u ambis nacionalističke politike» «Ne želim ulaziti u motive optuživanja – rekao je u istom listu Sinan Alić, director Fondacije “Istina, Pravda, pomirenje” iz Tuzle - ali želim reći da je sve to utemeljeno na notornim lažima. Mi smo na osnovu dokumentacije, istraživanja i kontakata sa srbijanskim izvorima utvrdili da je u borbi na Brčanskoj Malti poginulo 49 vojnika i rezervista JNA i četiri branitelja grada. Bilo je oko 70 ranjenih. Ovo što govorim rekao je i Milošević u Hagu. Međutim, postojećim vlastima u Srbiji treba egzibicija, a ne istina. Srbija izgleda želi na vještački način da stvori utisak o ravnoteži u počinjenim zločinima, ali to je nemoguće.” Isporučen u Sud u Sarajevu pod pratnjom policije, bivši načelnik Tuzle, Selim Bešlagić – koji je odbio pozvati se na poslanički imunitet – i drugi njegovi sugrađani, odmah su pušteni zbog “neodrživosti tužbe”, ali ne mogu napuštati Federaciju bez rizika da će biti uhapšeni, jer tzv. “Rimski sporazum”, koji je garantirao slobodu kretanja građana različitih zemalja ex Jugoslavije, je istekao 2004. i neobjašnjivo je obnovljen samo od strane Srbije i od strane Hrvatske. Selim Bešlagić je bio prijatelj sa bivšim članom Europskog parlamenta, Alexanderom Langerom, koji ga je pratio u Italiji i u Evropskom parlamentu i koji je pomalo usvojio njegovu “interetničku” Tuzlu, u kojoj se u novembru 1994. uprkos opsadi, održao jedan od najvažnjih skupova “Verona Forum za mir i pomirenje na području ex-Jugoslavije”. Nakon atentata 25. maja 1995. godine, u kojem je ubijeno 71 mladih u Tuzli, Alexander Langer je, uz podsticaj Bešlagića, prezentirao na sastanku šefova država i vlada, 26. juna 1995. godine u Kanu, svoj dramatični apel “Evropa se rađa i umire u Sarajevu” (objavljeno na : www.alexanderlanger.org). U povodu dodjeljivanja nagrade Alexander Langer Irfanki Pašagić, Selim Bešlagić se vratio u Italiju u maju 2005. i ponovo je povezao bratimljene odnose sa gradom Bologna, nastale tokom i nakon rata, što je doprinijelo da se Tuzla cijeni kao jedno od rijetkih mjesta otpora surovom projektu podjele Bosne i Hercegovine po etničkim linijama. 16. jula 2007. Selim Bešlagić je iz svoje kuće u Tuzli odaslao pismo - apel, koje je stiglo u Fondaciju Alexander Langer u Bolzanu i čiji navodi se nalaze u nastavku: „Dragi prijatelji, želim naglasiti ovo pismo ne pišem zbog problema koje imam lično. Naprotiv, kao odgovoran čovjek svjestan sam obaveze da, u trenucima kada se sumnjičim za navodne ratne zločine, moram biti na dispoziciji pravosudnim organima BiH. Istovremeno, teško mogu prihvatiti činjenicu da sam zbog toga ja i neki građani predmet međunarodnih potjernica čije raspisivanje ima i političku pozadinu ili da se protiv nas istovremeno vode istrage u dvije zemlje i na taj način ugrožavaju naša temeljna ljudska prava. Savjest mi je mirna i zbog toga nisam posegnuo za poslaničkim imunitetom kada su me policajci priveli u Državni sud BiH. U najtežim trenucima, zajedno sa svim građanima Tuzle, znao sam se oduprijeti zlu i mržnji koji su nas zapljusnili u proljeće 1992. godine. Grad smo odbranili jedinim legitimnim snagama koju sa nam bile na raspolaganju, a to je policija. O tome kako je tuzlanska vlast funkcionisala u ratu mogu svjedočiti brojni predstavnici međunarodnih vladinih i nevladinih organizacija. A da smo radili najbolje što se moglo, svjedoče brojna međunarodna priznanja dodjeljena gradu i meni lično. U tim teškim trenucima Tuzla je bila jedini grad bez paravojski. Sačuvali smo njeno multnietničko biće u najtežim danima njene istorije i pružili utočište desetinama hiljada onih koji su, samo zbog toga što su pripadali drugom narodu, na drugačiji način se molili Bogu i imali drugačija imena, protjerani sa svojih vjekovnih ognjišta. I danas je Tuzla, na našu zajedničku sreću i ponos najznačajniji multietnički centar u kome nije uništena ideja evropske Bosne i Hercegovine. Potreban je dogovor koji bi otklonio sve dosadašnje nesporazume, a posebno činjenicu da je pravni vakuum rezultirao paralelnim i nekordiniranim istražnim radnjama za iste slučajeve u različitim zemljama, pa čak i onda kada je neki predmet Haški tribunal proslijedio samo jednoj od tih zemalja. U konkretnom slučaju, predmet «Brčanska Malta» Tribunal u Hagu je ustupio pravosuđu BiH. Zbog dvostrukih istražnih radnji mi se i suočavamo sa svojevrsnim lovom na ljude, koji se hapse i privode samo zbog toga da bi se utvrdilo jesu li ili nisu državljani, u konkretnom slučaju Bosne i Hercegovine. Hapse se i ljudi na koje se potjernice i ne odnose. Ova procedura bi se mogla pojednostaviti tako što bi nacionalni Interpol, po prijemu međunarodne potjernice, odmah provjeravao državljanstvo lica za kojima je raspisana potjernica i o tome obavijestio državu koja je potjernicu raspisala. Uvjeren da ćete shvatiti svu ozbiljnost situacije i moje dobre namjere, molim Vas da se uključite u proces rješavanja ove problematike koja u narednom periodu u značajnoj mjeri može uticati na izgradnju međusobnog povjerenja i slobodu kretanja u ovom regonu.“ - Da li Vlada ima saznanja o ovom teškom slučaju ograničavanja lične slobode koji pogađa neke cijenjene građane Bosne I Hercegovine - Da li Vlada drži da može i hoće intervenirati – u granicama svojih mogućnosti – kako bi se izjasnila da jedna ovako samovoljna mjere nije primjenjiva na italijanskoj i evropskoj teritoriji, dajući odgovarajuće dispozicije Interpolu. BOATO FRANCESACATO BONELLI BALDUCCI CASSOLA DE ZULUETA FUNDARO’ LION PELLEGRINO PIAZZA POLETTI TREPICCIONE ZANELLA |