TUZLARIJE - VIJESTIPrvi susret mreže mladih ˝ Nova energija BiH ˝ Govor Jasmina Imamovića, načelnika Općine Tuzla Sedamnaestog septembra 2004. godine obilježili smo 60 godina od pobjede Tuzle nad fašizmom. Naš gost bio je Bosanac, Jevrej i Sarajlija, Oskar Danon. Doktorirao je tridesetih godina filozofiju i muziku u Pragu. On i čitava mreža naših intelektualaca uzmičući pred Hitlerovim progonima u Evropi, satjerani su uza zid sopstvenog doma. Vratili su se iz Praga, Beča, Pariza i drugih evropskih centara u svoje bosanske i druge gradove bivše SFRJ, gdje su se povezali sa svojim vršnjacima. Oskar Danon je tridesetih godina postao direktorom Sarajevske filhartmonije, a zajednmo s njim u Sarajevu su se družili Ismet Mujezinović, Danijel Ozma, Emerik Blum, Meša Selimović, Vojo Dimitirijević i drugi. Srednjeevropski i bosanski intelektualci su 1939. godine osnovali mrežu "Colegium Artisticum". Odlučili su da likovnom, muzičkom, teatarskom i književnom umjetnošću pokrenu novi pravac u našoj kulturi ali i da se bore protiv nadolazećeg nacionalizma, rasizma i fašizma. Znali su da sami mogu malo a da "umreženi" mogu mnogo. I za sebe i za zajednicu učinili su maksimum. Ismet Mujezinović je najveći bh. slikar 20. stoljeća. Meša Selimović, uz Andrića, najveći pisac prošlog stoljeća. Emerik Blum tvorac je Energoinvesta, pravog razvojog čuda, zasnovanog na znanju i najuspješniji gradonačelnik u historiji Sarajeva. Vojo Dimitirijević, kao i njegovi prethodnici sada su spomenici, Oskar Danon u muzici je postigao sve, dirigirao u svim metropolama Planete, bio šef i u Beču... Svi zajedno uspjeli su slaviti i pobjedu nad nacionalizmom i fašizmom. I za zajednicu i za sebe ostvarili su maksimum. Nama treba generacija sa sličnim mogućnostima i velikim ambicijama. Potrebni su nam dobri primjeri iz prošlosti i sadašnjosti. Između ostalog i zato treba posmatrati neke razvijene gradove. Venecija je jedinstvena. Osim što se tamo sa autobuske stanice može skočiti na glavu, osim pjace i crkve San Marco, mosta Rialto, Duždeve palače i ko zna koliko čuda, zapazio sam savršenu harmoniju najrazličitijih vremena i stilova. Veneciju sam doživio kao savršenstvo sklada među razlikama. Danas "Kraljica mora" živi dobro od kreativne industrije, kulturnog turizma, trgovine... U Italiji je mnogo takvih primjera. Ravena je ponosna na crkvu San Vitali, na tradiciju mozaika, Dantea i Bajrona. San Vitali je donio kršćanstvo i mozaik u Ravenu. Posvuda su ga progonili a Ravena mu otvorila vrata. I sada su, zahvaljujući San Vitaliju jedinstven grad u historiji arhitekture i umjetnosti. Firentinci protjerali Dantea. Ravena ga primila. Do duboke starosti Dante je živio u Raveni. Na cijelom svijetu jedan je Dante. Sada je njegov grob u Raveni, Ravenino kulturno-historijsko nasljeđe i izvor velike dobiti od kreativne industrije i turizma. Nemirni Bajron protjeran iz Londona i jedno vrijeme proveo u Veneciji, a zatim u Raveni. Eno se u Raveni završava i njegov muzej, gosti se otimaju za hotel sa njegovim imenom, pričaju i pišu o njegovim književnim, političkim i ljubavnim podvizima. Ravenani su odavno znali da je tolerancija najviši stupanj ljudske moći. Pariz je skoro svakog velikog umjetnika ili filozofa privukao svojim šarmom. Sada turistima pokazuju kuću u kojoj je živio Šopen, blago Varšave i Pariza. O tome koliko Pariz i London zarađuju na kreativnoj industriji moglo bi se napisati mnogo knjiga. Vidio sam i Beč koji, možda bolje nego iko, zna koristiti svoje posebnosti. Sve su kuhinje nacionalne samo se austrijska naziva "bečkom". Tursku pitu od jabuka oni su nazvali bečkom. Pohovanu šniclu isto. Tamo se voda iz gradskog vodovoda naziva "bečkom". Postoji i "bečka kafa", "bečki način života", "Bečki valcer", Štraus, Mocart... vraćajući se iz Austrije pitao sam se zašto mi ne slavimo svog Mocarta, Malera, Klimta, ili Cvajga... Žao mi je što nismo znali niti naš ćevap nazvati "bosanskim". U Salzburgu me oduševilo korištenje lika i djela Mocarta u funkciji razvoja biznisa. Taj grad, kojeg Mocart nije volio, komotno bi se mogao nazvati "Mocarteum", . Ispred Muzičke akademije njegovo poprsje. Morali smo njegovu kopiju prenijeti u Tuzlu. Sve je u ovom gradu u znaku velikog umjetnika, i kolači, i bombone, suveniri, njegov stan, akademija, sve... I sve to turisti neprekidnio zagledaju i kupuju. Poslije sam se pitao šta bi bilo sa ovih gradova kada u svrhu boljeg života svojih građana ne bi koristili kulturno-historijsko naslijeđe. Šta bi bilo sa ovih gradova kada bi se zatvorili i kada se ne bi bavili kreativnom industrijom i turizmom? Bankrotirali bi. Šta bi bilo sa Los Angelesom i "Holivudom", sa čitavom Amerikom kada bi se odrekla kreativne industrije, kada bi se odrekli filma, muzike, dizajna, reklame, oglašavanja ili novih tehnologija neprekidnog razvoja. To ne bi bila ovako razvijena zemlja. Kada sam prvi put ugledao Njujurok u noći da li zbog vremenske razlike, dugoga leta, ili zbog čudesnosti prizora pomislio sam da su ljudi poskidali zvijezde sa neba i poredali ih u pravougaonike, sa namjerom da načine sebi i planeti taj savršeni prizor. Kako su uspjelI? Tako što su se otvorili i prihvatili ljude svih boja, sa kojima su došle ideje i kapitali sa svim strana svijeta. Od domaćih i prispjelih ljudi uzeli su maksimum ideje i kapitala. U svoje ljude i njihovo obrazovanje uložili više nego iko drugi. Sve zajedno se pretvorilo u skoro savršen i vrlo raskošan sklad. U najrazvijenijim državama i gradovima, a naročito u Americi, i na sjeveru i zapadu Evrope, saznao sam da bogate najviše zanimaju: KREATIVNA INDUSTRIJA, TURIZAM, NOVE TEHNOLOGIJE, FARMACIJA, OBRAZOVANJE I NAUKA... A nosioci kreacije mogu biti samo ljudi. Bilo bi dobro slijediti bogate i uspješne, jer valjda je to način da i mi budemo uspješniji, bogatiji i sretniji. Neko će kazati da je lako njima, jer odavno su veliki, jaki i bogati. Da vidimo ima li neko ko je bio siromašan, pa se naglo obogatio. Ima. Republika Irska, Finska i Malezija. Oni su na vrijeme shvatili da je najvažniji faktor njihovog razvoja njihov čovjek. Napravili su reformu obrazovanja i maksimum javnih prihoda uložili u ono što je najvažnije, tj. u svoju djecu i na taj način u vlastitu budućnost. Ojačali su vlastite škole i univerzitete i masovno slali svoje talentirane mlade ljude na školovanje u razvijene zemlje Zapada i Istoka. Za kratko vrijeme imali su dovoljno visokoobrazovanih ljudi, njihovi univerziteti svake godine postajali su jači i ostvarili su "irsko čudo razvoja", "malezijsko čudo razvoja", sva finska čudesa... Šta je mogla Republika Irska? Nema nikakvih prirodnih bogatstava, ima more, nema obalu, ima užasnu klimu. Mogla se osloniti na jedino što imaju, a to su ljudi i snaga njihovog talenta. Zaigrali su na tu kartu i uspjeli. Šta je mogla Finska? U njoj je klima još gora od one u Republici Irskoj. Odlučili su uložiti u talenat, u obrazovanje, nove tehnologije i tako forsirani mladi ljudi napravili su čudo. Ljudi iz nordijskih zemalja smislili su strategiju razvoja, od tri "T". I mi u Tuzli opredijelili smo se sa takav pravac od tri "T", to jest: Tolerancija, Talenat i Tehnologija. Stalno se pitam; kada su mogli oni, zašto ne bismo mogli i mi. A šta su uradili. Norvežani su svjetska sila u bežičnim tehnologijama. U toj zemlji svi ljudi imaju dobar standard, kažu najbolji u Evropi. Šveđani smatraju da je za njihov imidž najvažnija muzička grupa ABBA. Imaju oni i "Eriksona", stvorili su i "Ikeu". Kada je u pitanju Finska, dovoljno je izgvoroiiti "NOKIA". Zašto sam na početku spomenuo Oskara Danona i Mešu Selimovića? Danon je u ono doba studirao u inostranstvu, a Meša Selimovbić ovdje. Kada su se oni i njima slični spojili, napravili su mnogo. Naši ljudi ovdje kukaju. Mladima govore da ostaju a ne nude im bolje obrazovanje, brzi razvoj i posao. Mislm da ne treba plakati, nego raditi, i svaki problem pokušati pretvoriti u našu zajedničku šansu. Mi imamo neviđenu šansu razvoja. Imamo mlade, obrazovane ljude u BiH i širom svijeta. Kako ćemo doći do iskustava razvijenih? Lako. Pomoću naših ljudi koji tamo već podavno žive i rade i u oštroj konkurenciji postižu odlične rezultate. Povezat ćemo ih sa njima sličnim ljudima koji žive i uspješno studiraju i rade u BiH. Tako ćemo stvoriti mrežu pojedinaca i grupa, mrežu kojom će cirkulisati zdrave ideje u ljubavi rođene. Kao pojedinci oni mogu učiniti malo za sebe i ništa za zajednicu. Ako se umreže mogu ostvariti maksim i za sebe i za zajednicu. Dragi prijatelji, bilo bi dobro da pletete mrežu međusobnih odnosa jer ta mreža može postati zakon jači od svih zakona. Ta mreža ujedinit će vaše energije iz kojih će se stvoriti nova energija Bosne i Hercegovine, koja će biti u stanju ovu zemlju, kao iz mutne vode izvući iz krize i naglim trzajem pokrenuti naprijed. Vi ste nova energija i vi imate ljubavi, pameti i snage uljepšati ovaj svijet. Započnimo stvaranje mreže odmah i sada, ovjde u Tuzli. I realizujmo naše snove. Jer, nema ništa, što se neće desiti ako se dobro zasanja. Tuzla, 5. VIII 2005. Načelnik Tuzle Priredio(la): Tuzlarije / Općina Tuzla |