TUZLARIJE - VIJESTICum grano salis - predstavljanje nominiranih romana ˝Anastasia˝ Dalibora Šimprage Od 4. do 7. septembra 2008. godine u Tuzli će biti održani 8. Međunarodni književni susreti Cum grano salis. Danas vam predstavljamo roman "Anastasia" autora Dalibora Šimprage, koji je jedan od pet nominovanih romana za književnu nagradu "Meša Selimović. Roman «Anastasia» (Durieux, 2007. Zagreb) nominiran je od selektora Zvonka Kovača sa govornog područja Hrvatske. DALIBOR ŠIMPRAGA
Pod autorskim imenom Andrej Puplin godinama je objavljivao prozni serijal u zagrebačkom slengu «Kavice», koje je 2002. objedinio u knjizi «Kavice Andreja Puplina» (Durieux, Zagreb). Odlomci serijala prevedeni su na engleski, slovenski, poljski, francuski i njemački, prema pojedinim pričama glumac Hrvoje Zalar 1997. napravio je monodramu, a režiser Branko Ištvančić 1998. snimio istoimeni film. «Kavice» su tema jednog doktorskog (Sankt Peterburg) i dva magistarska rada (Zürich, Varšava), a već su nekoliko godina i na popisu literature kolegija stilistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U studenome 2006. izbor priča iz «Kavica» uvršten je u antologiju «Tales from Ten Cities» u izdanju mančesterske izdavačke kuće «Comma Press». ANASTASIA Riječ je o romanu koji zahvaća postratno hrvatsko društvo na razmeđu kaosa devedesetih i prvih specifičnih pitanja korporacijskog kapitalizma 2000-ih.  "Kraj je stoljeća; na periferiji Europe, na zapadnom Balkanu, rat je pri kraju; u gradu Zagrebu, zaštićenom od ratnih razaranja, grupa bivših studenata od užasavajuće stvarnosti i nacionalnih sukoba bježi utapajući se u seksu i velikim količinama alkohola, vodeći naizgled besmislene rasprave i trošeći vrijeme kao neku ´obezvrijeđenu valutu´.
Među njima je i Goran Kanevski, mladić s diplomom povijesti umjetnosti, koji radi neki drugi, lukrativni posao, kao ekonomist u jednoj vinariji. Svoju želju da istodobno bude nevezan, ali i da ima redovit seksualni život, misli, pomirio je tako što je s jednom djevojkom godinama u aranžmanu ´erotskog prijateljstva´. Ali, ta su prijateljstva i ta veza s vremenom postali kavez iz kojeg je nemoguće izaći... Pred Kanevskim je veliki životni zaokret: čitav sustav produženog djetinjstva, neobavezujuće ljubavi i intelektualnih prijateljstava se ruši. Eskapistički studentski život je na izdisaju, jer Gorana i njegove prijatelje društvena očekivanja uvode, jednog po jednog, u ´svijet rada´, pa su se upravo, u svojim kasnim dvadesetima, zatekli u raskoraku između slobode na koju su naviknuti i zahtjeva ´novog životnog poretka´: u tranziciji sve ide s odgodom, pa se i s odrastanjem ljudi suočavaju na pragu tridesetih. U Goranovu slučaju, taj vanjski prijelaz iz jedne životne etape u drugu prati i unutrašnji: događa mu se nova, naizgled neostvariva ljubav, i susret s jednim psihijatrom, kojem se podvrgava na jungovsku analizu. Aresova je turneja na području bivše Jugoslavije privremeno prekinuta, i u slutnji da će se nastaviti u zemlji njegovih predaka, Makedoniji, Goran Kanevski odlučuje onamo otputovati, možda zadnji put; odlazak u Makedoniju, kojim kulminira ´Anastasia´, promijenit će iz temelja njegov život..." Priredio(la): V.K. |
