TUZLARIJE - VIJESTICum grano salis - predstavljanje nominiranih romana ˝Tragom zmijske košuljice˝ Josipa Mlakića Od 4. do 7. septembra 2008. godine u Tuzli će biti održani 8. Međunarodni književni susreti Cum grano salis. Danas vam predstavljamo roman "Tragom zmijske košuljice" autora Josipa Mlakića, koji je jedan od pet nominovanih romana za književnu nagradu "Meša Selimović. Roman «Tragom zmijske košuljice» (V.B.Z. Zagreb, 2007) autora Josipa Mlakića nominiran je od selektora Tvrtka Kulenovića sa govornog područja Bosne i Hercegovine i selektora Zvonka Kovača sa govornog područja Hrvatske.  JOSIP MLAKIĆ
Josip Mlakić je rođen 1964. godine u Bugojnu. Osnovnu i srednju školu završio je u Uskoplju, a zatim diplomirao strojarstvo. Živi i radi u Uskoplju. Njegov debitantski roman «Kad magle stanu» (2000.) svrstao ga je u sam vrh hrvatske ratne proze i mnogi kritičari upravo taj roman nazivaju najboljim hrvatskim ratnim romanom. «Kad magle stanu» opisuje hrvatsko-bošnjački sukob hrvatskim pogledom iznutra, iz perspektive čovjeka koji se našao u rovu, puškom na pušku sa svojim susjedima. Istodobno, ta je knjiga politički duboko razborita, trezvena i poštena. Ona s razumijevanjem i poznavanjem pripovijeda priču koja se toliko puta ponovila Bosni, Lici i Slavoniji: priču o dojučerašnjim susjedstvima u kojima su ljudi bili povezani kumstvima, školskim prijateljstvima, sportskim suparništvima da bi na koncu završili u krvi. Pored mnogo papirnatih ratnih knjiga Mlakićeva miriše na autentičnost. Karakteri, ratna psihologija i tehnologija, specifičan rovovski mentalitet, humor i sentiš – sve naprosto odaje čovjeka koji je tamo bio kao senzibilni promatrač. Mlakić je autor romana «Psi i klaunovi», i dviju knjiga priča («Puževa kućica» i «Odraz u vodi») te je napisao nekoliko filmskih scenarija. Tragom zmijske košuljice Za razliku od dosadašnjega pisanja o bliskoj prošlosti, ovoga puta Mlakić odlazi u povijesni kontekst Bosne 17. stoljeća. U njega spretno upleće elemente krimića (pronađeni leševi bez glava i spolovila) upisujući uz sam romenskni rub slutnju diskretnog platonskog ljubavnog odnosa. U romanu «Tragom zmijske košuljice» vješto se analiziraju i samim time iznova provjetravaju brojna arhetipska pitanja o sreći, strahu, sumnji, pravdi, ratu, ljutnji, bijesu.  »Tragom zmijske košuljice» zapravo je sinegdoha sveukupnog življenja u Bosni, iskazana putem raznorodnih likova. Lašvanin, preplićući priče iz prošlosti i sadašnjosti, one koje je čuo od drugih i one koje je sam doživio, oporo, jasno, dovoljno precizno i vjerodostojno opisuje tragove koji su se snažno utisnuli u memoriju prostora i ljude u njemu.
Svlačeći često puta smrad s pitanja simboličkog univerzuma zla upravo onako kako iza sebe zmija ostavlja svoju košuljicu, pripovjedač se implicitno pita kako je moguće željeti zlo, što je to «loša volja» i kakav je smisao tih nevoljnih činova koji imaju energiju zlo neprekidno generirati bez obzira na koji od brojnih način (ratom, mržnjom, lažima, zavišću). Univerzalna simbolika Zla, njegova snaga i njegova metafizička utemeljenost kodira se u sadržinskom i u značenjskom smislu romana. Naracija umetnutih pripovjedača razlikuje se na leksičkom planu (štokavski, ikavski, turcizmi). Otvorivši pogled prema udaljenim zbivanjima Mlakić u romanu kao da insistira na činjenici da je razumijevanje povijesti u osnovi vezano za razumijevanje sadašnje stvarnosti. Njega zanima razumijevanje povijesti, način na koji se sadašnjost upisuje u nju, a pomoću sjećanja pronađenih u starim fratarskim kronikama navodi ovaj autor svoje čitatelje i na razumijevanje prošlosti. Može se stoga ovaj roman čitati i kao tekst koji govori o pripovijedanju, kao onaj koji je kodiran višestrukom značenjskom strukturom, kao onaj koji vjeruje u vlastiti život i tragove u njemu. »Tragom zmijske košuljice» stilski je izvanredno napisan roman koji u sebi nosi iskrenu nadu i vjeru u dovršenost «proroštva i prokletstva» zle kobi. Nosi on u sebi simboliku zapisa. Priredio(la): V.K. |