TUZLARIJE - VIJESTIKako nas drugi vide Tuzla, od sivoga grada koji tone do grada rekordera Prenosimo tekst iz Vjesnika U domaćim medijima često, a u medijima izvan BiH gotovo u pravilu, Tuzla se spominje jedino u vijestima crne hronike. Pravo je osvježenje naići na tekst koji je afirmativan za naš grad, a na jedan takav koji je danas objavljen u zagrebačkom Vjesniku upozoreni smo od našeg čitatelja Elvisa Šljivka. U nastavku, tekst iz Vjesnika, prenosimo u cijelosti.  U posljednjih nekoliko godina Tuzla je grad koji se razvija brže od cijele BiH. Nakon 120 godina riješen je problem slijeganja tla, zatvoreni su rudnik soli i slani bunari, a nakon 75 godina Tuzlaci napokon 24 sata imaju vodu
Iako je Tuzla godinama bila poznata kao grad koji tone zbog prekomjerne eksploatacije soli, danas je stanje potpuno drukčije. Nekad rudarski gradić doslovno se preporodio. Počeo se širiti velikom brzinom i danas u njemu živi 174.000 stanovnika. U posljednje dvije godine Tuzla se razvija brže od ikojeg drugog dijela Bosne i Hercegovine. Razvoj tuzlanske općine 80 posto je brži od razvoja kantona (županije) i 30 posto brži od Federacije BiH. Stopa zaposlenosti viša je od kantonalnog prosjeka za 45 posto. Dva velika problema koja su godinama mučila taj grad u sjeveroistočnom dijelu Bosne napokon su riješena. Nakon 120 godina otkriven je uzrok slijeganja tla, što je bio prvi uvjet da Tuzla prestane tonuti. Rudnik soli Tušanj je potopljen, a prestali su s radom i slani bunari. Stručnjaci su izračunali da je ispod gradske jezgre izvađeno oko 90 milijuna prostornih metara slane vode i 27 milijuna tona soli. Posljedice su itekako vidljive, a Tuzla je preživjela jednu od najvećih ekoloških katastrofa na području bivše Jugoslavije. Grad je gotovo nestao s lica zemlje. Tuzla je prosječno propala deset, a u epicentru slijeganja i oko 20 metara. Broj srušenih stambenih zgrada, škola, kulturnih, sportskih i zdravstvenih objekata, pravosudnih i državnih institucija veći je nego u potresima koji su pogodili Banju Luku i Skopje. I danas su neke tuzlanske ulice zgužvane, a više od 20.000 ljudi je raseljeno. Zbog zatvaranja rudnika soli i slanih bunara danas je tlo pod Tuzlom znatno mirnije. Uz to, nakon 75 godina riješen je problem redukcije vode. Iako je to stanovnicima na ovom području Europe nezamislivo, Tuzlaci su do prije dvije godine imali vodu samo nekoliko sati na dan, što im je znatno otežavalo život. I nakon što su najveća dva problema u gradu uspješno razriješena, od 2003. gradske vlasti rade na tome da Tuzla postane prepoznatljivo turističko odredište u čemu i uspijevaju. Naime, 2003. godinu Tuzlaci će pamtiti po velikom projektu po kojem je grad postao poznat - riječ je o prvom slanom jezeru koji su prozvali Panonsko jezero. Prostor na kojemu se nalazi bio je ekološki najgori u Tuzli. Velika bara, divlja akumulacija slane vode iz koje se širio neugodan miris, pretvorena je u najveće umjetno slano jezero u Europi koje je postalo najpopularnije okupljalište Tuzlaka tijekom cijele godini. Ljeti ondje zbog rekreacije ili liječenja dolaze građani iz cijele BiH, te Hrvati iz Osijeka, Vinkovaca i Županje. Voda koja je izbijala iz zemlje bila je gradsko ruglo, a ukroćena je uvođenjem u jezersku školjku od poliuretanske mase. Instalirane su crpke za pročišćavanje, dovezen šljunak za plažu i postavljeni suncobrani i klupe. Lani je blizu jezera otvoren najveći neolitski sojenički arheološki park na jugu Europe. »Ovdje su pronađene najstarije posude za proizvodnju soli u Europi i to iz neolita, doba nastanka prvih civiliziranih naselja. Nađeni su i ostaci najstarijih sojenica. Gotovo svugdje u Europi posude za proizvodnju soli i sojenice datiraju iz željeznog doba, a u Tuzli iz kamenog tj. neolita i zato smo izgradili arheološki park«, kaže gradonačelnik Jasmin Imamović. Prije nekoliko mjeseci u blizini Panonskog jezera otvoreno je i drugo slano jezero te slani slapovi koji se trenutno još dovršavaju. Dodatnu čar kompleksu nazvanom Panonica daju i uređeni travnjaci i parkovi koji su ne samo pluća i ukras grada već i mjesto susreta starih i mladih. Memorijalni kompleks Slana banja pored jezera, uz sportske terene, upotpunjen je Kućom plamena mira, mjestom za razgovor i kulturno stvaralaštvo mladih te ugostiteljskim objektima tradicionalnog bosanskog ambijenta. Gradonačelnik Imamović kaže da je Tuzla sve bila i mogla biti osim turističkog grada. »Turizam nije išao uz sivi grad pun smoga, ali sve se može kad se dobro sanja. Malo po malo ideje koje su bile sanjarske postale su stvarnost pa sada u gradu imamo što pokazati. Nekad su se autobusi s djecom koja idu na ekskurzije zaustavljali samo na semaforima, a sada ih je sve više kojima je Tuzla cilj«, ističe Imamović. Grad je dobio novi identitet s Panonskim jezerom koje je zbog izrazito slane vode pravo lječilište za reumatske bolesti. Od otvorenja do danas posjetilo ga je više od 1, 5 milijuna ljudi. Grad je obogaćen novim idejama. Rekonstruirana je povijesna jezgra u kojoj središnje mjesto zauzima Soni trg. Sukladno imenu na Trgu je stari slani bunar iz osmanlijskog doba. Uz fontanu izgrađen je i povijesni muzej. No osim novog izgleda Tuzla je u posljednjih nekoliko godina dobila niz manifestacija po kojima je postala prepoznatljiva. Festival amaterskih kazališta jugoistočne Europe, Plesni maraton, Međunarodni kazališni susreti i Bijenale minijature Tuzlu svrstavaju u vodeće gradove BiH po kulturnoj dinamici. Lani su Tuzlaci srušili svjetski rekord u ljubljenju i ušli u Guinnessovu knjigu jer se sedam tisuća poljubaca dogodilo u istom trenutku pa neki sada govore o gradu ljubavi. Ono što ga čini itekako različitim od ostalih bosanskohercegovačkih gradova je složnost svih naroda koji ondje žive. Nacionalizmu kao da je zabranjen ulazak u grad. To je ono što Tuzli i pomaže u turističkom napretku. No jedini je problem manjak smještaja. Jedini hotel u gradu, hotel Tuzla, trenutno se obnavlja kako bi mogao dobiti pet zvjezdica, a uz njega postoje dva mala motela, no ni to neće biti dovoljno da Tuzla primi sve turiste koji žele doći. Stoga gradonačelnik najavljuje gradnju 20 malih obiteljskih hotela. Martina Pauček Šljivak (Vjesnik) Priredio(la): V.K. |