TUZLARIJE - VIJESTI

06.11.2008.
Prijem u Općini Tuzla
Lazar Manojlović - Pravednik svijeta


Danas je u Općini Tuzla organizovan prijem za Lazara Manojlovića koji je ove godine proglašen Pravednikom svijeta kao priznanjem za hrabra i humana djela koja je činio za vrijeme rata u BiH.



Lazar Manojlović, prosvjetni radnik, novinar i publicista, dobitnik nagrade za građansku hrabrost „Duško Kondor“, proglašen je Pravednikom svijeta u Padovi (Italija). Ceremonija proglašenja održana je 5. oktobra i tom prilikom uručen mu je pečat grada Padove, te u njegovu čast posađeno drvo masline u "Parku pravednika svijeta" (Giardino dei Giusti del Mondo) kao simbol sjećanja na hrabra i humana djela koja je činio za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini.

S ciljem promovisanja kulture mira, poštivanja ljudskih prava i ljudskog digniteta, a pod pokroviteljstvom Republike Italije, grad Padova osnovao je "Park pravednika svijeta" kao mjesto gdje će se čuvati sjećanja na hrabre ljude koji su se suprostavili genocidu.


Manojlović pokazuje svoje mjesto u Parku pravednika


Pored Lazara Manojlovića titulu Pravednika dobili su Armin Theophil Wagner, Giacomo Gorini i Ayse Nur Zarakolu (Armenija), zatim Varlo Angela, Placido Cortese, Giovanni Palatucci i Giorgio Perlasce (Holokaust), te Pierantonio Costa u Jacquline Mukansonera (Ruanda).

U parku Pravednika svaki dobitnik ovog laskavog priznanja ima svoj stub na kojem je ugravirano njegovo ime, a pored posađeno drvo. Pravilo je da se radi o vrsti drveta koja cvjeta, raste i rađa, a uz stub Lazara Manojlovića posađena je maslina. Biti Pravednik znači da se radi o osobi koja
Dio govora Lazara Manojlovića u Padovi
- Priznanje mi je lijepo i sjajno kao sunce, a veliko kao nebo. Ono je tim ljepše što ga primam u Padovi, u Italiji, a za ljudska djela koja sam činio i činim i Bosni i Hercegovini, mojoj otadžbini, lijepoj za oči, a teškoj za dušu.
Da svako od nas pomogne samo jednom čovjeku nestalo bi ugroženih, gladnih i bijednih u svijetu. Moja otadžbina je još uvijek posijana ranama i minama. Mine se sporo uklanjaju a rane se teško liječe i nove otvaraju. Sve ovo vrijeme građani BiH prolaze period ludila, na putu do pameti. Taj put je kao vidikova linija – što joj bliže ona je sve dalje. To je zato što bh političari nemaju ni poštenja ni zdravog razuma. To i takvo stanje, haosa i beznađa samo njima odgovara. Zato su u Bosni ljudi i dalje stradalnici.
Ne dozvolimo da se bilo gdje ikada desi nova Bosna i Hercegovina. To je osnovni ljudski zadatak. Priznanje Pravednika primam u vremenu velikog apsurda. Na jednoj strani nauka i tehnologija napreduju brzinom svjetlosti sve u korist čovjeka, a na drugog strani istovremeno imamo sve prisutnije ljudsko zlo i izopačenost, bijedu i sirotinju, glad i opštu ugroženost malog čovjeka.
se zalagala na konkretan način kako bi spasila život progonjenima, ili je intervenisala u uslovima očigledne i vladajuće nepravde, a u korist istine.

Lazar Manojlović se zaista zalagao na konkretan način. Prije rata se iz Tuzle, u kojoj je kao prosvjetni radnik ispratio mnoge generacije, vratio u Bijeljinu gdje ga rat zatiče kao direktora OŠ "Radojka Lakić". Problemi za Manojlovića počeli su odmah jer nije trpio diktat politike. Karadžićev SDS je ubrzo u škole uveo vjeronauku i sveštenike ali Manojlović se tome suprostavio govoreći da treba uvesti istoriju i sociologiju religija te osporavajući popovima pravo da školu tretiraju kao crkvenu svojinu. Cijeli grad je pričao o tome, a pravi skandal je izbio kada je Lazar Manojlović odbio zahtjev da se školi promijeni ime u "Sveti Sava". Ubrzo u Bijeljinu stižu uniformisani ljudi iz Srbije koju uz pomoć domaćih saradnika ubijaju ljude na ulicama, kućama, da ih odvode u logore. Progoni, pljačke i nasilje su bili svakodnevni i tada Lazar Manojović počinje da piše istinu, štitio je učenike i njihove roditelje, pomagao je ljudima koliko je mogao i iznosio javno ono što drugi nisu mogli ni smjeli. Logoraši su svjedočili o poštenom i hrabrom Manojloviću koji je izvlačio čitave grupe ljudi iz Batkovića uz obrazloženje da će raditi na renoviranju škole. Pomogao je mnogima da izađu iz pakla rata i ostao jedan od onih ljudi zbog kojih se ne mogu cijeli narodi smatrati zločinačkim.

Vasilije Kačavedna proglasio ga je najvećim zločincem i izdajnikom srpskog naroda. Zbog svog pisanja brutalno je otjeran sa radnog mjesta i izbačen na ulicu. Ostao je živ i evo dobio priznanje Pravednik svijeta a on to zaista jeste. Kaže da se ne smije već dugo godina jer ne može se smijati dok oko njega ima nepravde i nesreće. Za sebe kaže da se ne smatra hrabrim već više poštenim.

Nada Mladina, predsjedavajuća Općinskog vijeća Tuzla i načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović, čestitali su danas od srca Lazaru Manojloviću. Vijest da je neko iz Bosne i Hercegovine postao Pravednik svijeta bila je vijest za mnoge zemlje, među njima i Hrvatsku i Srbiju samo je zataškana u Republici Srpskoj gdje se o tome nije pojavilo ni jedno jedino slovo.

S.M.