TUZLARIJE - VIJESTIOdržana konferencija Kontekstualni pristup u radu sa žrtvama torture Udruženje građana „Vive žene“ organizovalo je danas u Tuzli konferenciju na temu „Kontekstualni pristup u radu sa žrtvama torture“. Riječi dobrodošlice prisutnima uputila je Jasna Zečević, direktorica UG „Vive žene“, a zatim predstavila udruženje koje ove godine obilježava 15 godina postojanja i rada. „Vive žene“ su osnovane 1994. godine sa ciljem pružanja brze i efikasne psihosocijalne podrške ženama i djeci žrtvama rata. Psihosocijalni rad i kontekstualni pristup u radu bazira se na razumijevanju da je liječenje trauma jedan dugotrajan multidimenzionalni proces koji zahtjeva rad na induvidualnom nivou, nivou socijalnog okruženja i na kraju na nivou države, tj makro nivou. Osnovni cilj udruženja jeste poboljšanje mentalnog zdravlja žrtava torture kroz multidisciplinarni pristup u liječenju i time doprinjeti prevenciji konflikta i razvoju ratom pogođene zajednice. ![]() Konferenciju je otvorio načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović koji je uputio čestitke UG „Vive žene“ koje već 15 godina uspješno pomažu osobama kojima je potrebna psihosocijalna pomoć. U govoru se načelnik osvrnuo i na ratna dešavanja u BiH i na torture koji su naši građani doživljavali tokom agresije. Iskoristio je priliku da se obrati i članovima švicarskog parlamenta koji su prisustvovali konferenciji. ![]() - Građani BiH nisu ugrozili integritet susjednih zemalja i terorisali stanovništvo, ali su građani BiH bili ugroženi od susjednih zemalja i bili izloženi teroru. Građani susjednih zemalja dobiće vizne olakšice dok će, po svemu sudeći, BiH doći zadnja na red za liberalizaciju viznog režima. Pozivam vas da se suprostavite tome, ne moramo biti prvi a nećemo ni da budemo zadnji koji će dobiti vizne olakšice. Građanima BiH treba osjećaj pravičnosti – to je minimum minimuma, rekao je Imamović. Nakon obraćanja načelnika uslijedio je radni dio konferencije. Članica švicarskog parlamenta Yvonne Gilli govorila je na temu „Žrtve torture u Švicarskoj“. U dugogodišnjem radu sakupila je dosta iskustava sa žrtvama torture a susretala se i sa žrtvama sa područja ex Yugoslavije. 1995. godine u Švicarskoj je osnovan Centar za žrtve torture koji pomaže u psihosocijalnom radu sa žrtvama. Radnici centra često organizuju i kurseve na temu „Kako prepoznati traumu“ i na vrijeme reagovati. Izrazila je nadu da će se i u budućnosti nastaviti uspješna saradnja sa UG „Vive žene“ iz Tuzle. O stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini ispred Helsinškog komiteta BiH govorio je Sinan Alić. Prezentirao je izvještaje o povratku raseljenih lica u prvih deset mjeseci 2008. godine u kojima stoji da se na prijeratno mjesto prebivališta vratilo svega 1496 osoba. U 2008 godini podnjeto je 45.000 zahtjeva za obnovu stambenih jedinica, više od 140.000 protjeranih lica je izrazilo želju za povratkom, a u kolektivnim smještajima u BiH nalazi se oko 7.000 raseljenih ljudi. 15, 79% raseljenih živi bez ikakvih primanja i ovise o tuđoj pomoći. Alić se osvrnuo i na Ustav BiH koji je kontraverzan pa čak i diskriminatorski. To se posebno odnosi na odredbe zakona koji uskraćuju pravo građanima koji ne pripadaju konstitutivnim narodima da budu birani u oba doma Parlamenta i Predsjedništva BiH. Položaj ljudskih prava takođe je zabrinjavajući. Samo u prošloj godini zabilježena su 54 napada na novinare. Zabrinjavajuće je stanje i u dvanaest kazneno popravnih ustanova u BiH. Zatvori su pretrpani, higijenski neuslovni, broj uposlenih je niži od propisanih normi, u dosta zatvora konzumira se i droga radi propusta korumpiranog osoblja, česte su tuče među zatvorenicima (vrlo često i na nacionalnoj osnovi). ![]() Gđa.Teufika Ibrahimefendić, psihotarapuet u UG „Vive žene“ govorila je na temu „Sekvencionalni pristup prema traumi i torturi“. Trauma je proces gdje se ne treba posmatrati samo traumatski događaj nego i svi ostali uslovi koji utiču na život. Oporavak je brži ako se na vrijeme reaguje. Opis traume u BiH u kontekstu 1992 – 2009 je progon, logor, granatiranje, predaja u očaju, tortura, izbjeglištvo, silovanje, bijeg, identifikacija posmrtnih ostataka, svjedočenje, nepravda, masovne grobnice, Sud za ratne zločine BiH, nestanak bliskih članova porodice, nezaposlenost, siromaštvo – sve nabrojane riječi definišu kontekstualni pristup traumi u BiH. Gđa. Azra Arnautović, psihotarapeut iz UG „Vive Žene“ govorila je na temu „Tortura i spol: muškarci i žene žrtve torture u BiH“. Žrtve torture u BiH su sve osobe podrvgnute torturi tokom sukoba 92-95, žrtve silovanje i drugih formi seksualnog nasilja i članovi porodica nestalih – samo do trenutka identifikovanja nestalog. Prezentirano je nekoliko konkretnih slučajeva torture koji su se desili za vrijeme agresije na BiH i bilo riječi o tome kako se te žrtve nose sa traumom, kakav je njihov položaj u porodici i društvu. Teško da i jedna žrtva može sama prevazići teškoće izazvane posljedicama ekstremnog traumatskog iskustva. Potrebna im je stručna pomoć da bi dosegnuli nivo života približan onome kakav su imali prije torture. Država takođe igra važnu ulogu i trebala bi da pokaže maksimum tolerancije u slučajevima žrtava, bez obzira na vrstu torture i spol, da surađuje i koordinira rad svih onih institucija i organizacija koje se bave oporavkom žrtava ratnih trauma u BiH. Uslijedilo je i prikazivanje dokumentarnog filma „Umorne od rata“ koji govori o grupnoj terapiji sa ženama žrtvama iz Podrinje. Film je dobio i nekoliko međunarodnih nagrada. Konferencija se nastavlja sutra a biće održana i panel diskusija na temu „Uloga i značaj države u radu sa žrtvama traume i torture. Pored predstavnika centara iz Zagreba i Beograda koji rade sa žrtvama torture na današnjoj konferenciji prisustvovali su i članovi Udruženja logoraša Brčko, predsjednica Udruženja „Izvor“ Fatima Fazlić iz Prijedora, Bakira Hasečić predsjednica Udruženja Žena - žrtava rata i drugi. A.M. |