TUZLARIJE - VIJESTIŠkolovanje kadrova za Biro za nezaposlene Nedavno su vođene vrlo žive rasprave koje su rezultirale i studentskim protestima vezanim za eventualno uvođenje moratorija na studijske odsjeke Filozofskog fakulteta u Tuzli, Odsjek za socijalni rad, Pedagogiju - Psihologiju i Turski jezik. Pitanje moratorija zanimalo je i vijećnika Općinskog vijeća Tuzla Elvisa Bećirevića koji je pitanje moratorija proširio i na odsjeke Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta. U svom vijećničkom pitanju Bećirević između ostalog kaže: Zašto se ne postavlja pitanje i moratorija na odsjeke Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta budući da je najveći broj diplomiranih defektologa (oligofrenolozi, somatopedi, tiftolozi) na Zavodu za nezaposlene TK? Da li ovaj Fakultet smisao svog postojanja vidi u konstantnom školovanju kadrova za obrazovanje djece i odraslih sa specijalnim potrebama ili za rad u odgojnim i obrazovnim institucijama, za koje niti Vlada TK niti Ministarstvo za obrazovanje ne pravi nikakav plan o sistematizaciji, elaborate o obaveznom uvođenju nekih profila ovog fakulteta u osnovne škole na području TK za koje, ne samo da postoji potreba, nego je stvar prijeko potrebna u postratnom bh obrazovanju, pitao je vijećnik Bećirević. Rektor Univerziteta u Tuzli Džemo Tufekčić u svom odgovoru navodi da smatra neutemeljenim vijećničko pitanje u vezi stavljanja moratorija na odsjeke Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta kao i razmatranje smisla postojanja Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u kontekstu broja nezaposlenih diplomiranih defektologa. Tufekčić naglašava da je to jedina visokoškolska institucija u Bosni i Hercegovini koja obrazuje kadrove za rad sa osobama sa posebnim potrebama, odgovorna institucija za razvoj socijalnog modela rehabilitacije kroz socijalno uključivanje osoba sa onesposobljenjem u BiH. Samo socijalno uključenje je jedan od kamena temeljaca socio – ekonomskog razvoja, strategija i politika EU. Na kraju svog odgovora rektor je izrazio i nadu da će i ovo vijećničko pitanje potaknuti odgovorne organe i institucije na dalju inicijativu za sistematsko rješavanje problema odgoja, obrazovanja i rehabilitacije djece sa posebnim potrebama. I vijećničko pitanje i rektorov odgovor spadaju u jednu od tema koje u praksi ukazuju na problem neusklađenosti zakonske regulative, potreba i ciljeva. S jedne strane se prate zahtjevi EU, na neke promjene smo i prisiljeni, posebno kada je obrazovanje u pitanju reforme su česte ali je problem što se nakon nekog vremena vide i propusti ishitrenih odluka. Redovno se obrazuju stručnjaci za rad sa djecom sa posebnim potrebama, a u osnovnim ni srednjim školama nemamo zakonske uslovljenosti za zapošljavanjem tih kadrova. Postavlja se pitanje i koliko procentualno u jednoj školi postoji djece sa posebnim potrebama? Da li se u jednoj zajednici potreba za defektologom može zadovoljiti odlascima u centre u okviru Doma zdravlja ili svaka škola treba zaposliti defektologa? Rješenje nije ni školovanje kadrova za koji unaprijed zna da nemaju posla a ni moratorij na odsjeke Edukacijskog fakulteta, a nije ni guranje pod tepih evidentnih problema. S.Mešić |