TUZLARIJE - VIJESTITuzlanskoj publici predstavljen roman ˝Transatlantic mail˝ Miljenka Jergovića i Semezdina Mehmedinovića Ovogodišnje književne susrete prati niz promocija knjiga. Noćas je u Međunarodnom ateljeu "Ismet Mujezinović" održana i promocija romana "Transatlantic mail" Miljenka Jergovića i Semezdina Mehmedinovića.  Knjiga je fizički podjeljena na dva dijela, u jednom je E-mail prepiska Jergovića i Mehmedinovića a u drugom fotografije Milomira Kovačevića poznatog kao Strašni, koji je svojim fotografijama više odgovarao na mailove nego ih ilustrovao. Sva trojica su osamdesetih godina prošloga vijeka živjeli u Sarajevu, u vremenu koje mnogi pamte kao posebno lijepo, interesantno, gotovo intelektualno boemsko. Tematika Sarajeva iz tog vremena provlači se kroz prepisku prijatelja koji su nekada radili i u istim književnim časopisima, uređivali ih, zajedno prevodili pjesme, a jednu i napisali. Sada ih dijeli okean, Jergović živi na selu ispod obronaka Vukomeričkih Gorica a radi u Zagrebu, Mehmedinović, pjesnik je i esejist u Alexandriji a radi u Washingtonu. Milomir Kovačević živi u Parizu a radi gdje se sa aparatom zatekne. Promotori, Filip David, Mirko Kovačević, Julijana Matanović te Muharem Bazdulj, veoma su se pohvalno izrazili o ovim objavljenim E- mailovima, koji prevazilaze formu pisma. Baš ta mjesta gdje prelaze u esej, prozu, ili neku drugu književnu formu, ocjenjuju kao vrijednu i dobru. Pisma pisana od jula 2008. do aprila 2009. godine, pisma su dva intelektualca u pravom smislu riječi, onog zaboravljenog smisla koje čovjek ima širinom opšteg obrazovanja. Jergović i Mehmedinović se dotiču monogih tema, zanima ih toliko toga, pišu o svemu, izražavaju zadovoljstvo i češće nezadovoljstvo životom, državom u kojoj su rođeni i onima u kojima sada žive. Knjiga je veoma zanimljiva, posebno onima koji se mogu poistovijetiti sa piscima ove knjige, nekim njihovim i svojim prekinutim vremenom, nekom nametnutom životnom prekretnicom i činjenicom da se nekima vrijeme dijelu na ono prije i nakon 1992. te svjesnošću da više nikada neće biti isto. Nekima bolje, nekima gore, ali nikada isto. S.Mešić |