TUZLARIJE - VIJESTINoćas u Međunarodnom ateljeu ˝Ismet Mujezinović˝ Održana promocija romana ˝Molim te, zapiši˝ Jasmina Imamovića Drugog dana 9. Međunarodnih književnih susreta „Cum grano salis“ održana je promocija historijskog romana "Molim te, zapiši" Jasmina Imamovića.  Međunarodni atelje "Ismet Mujezinović" noćas je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Prisutni su pomno slušali istaknuta književna imena, Envera Kazaza, Julijanu Matanović i Miljenka Jergovića dok su govorili o romanu „Molim, te zapiši“.  Kao neko ko je doktorirao na historijskom romanu, Julijana Matanović je sa stručnog aspekta čestitala Imamoviću na romanu te rekla da smatra da je on čovjek koji je u teška vremena ostao prije svega čovjek. Ne sumnja da će i sam nekada biti tema jednog historijskog romana. Kaže da su je već prve stranice romana zainteresovale jer shvata da se glavni junak zaljubljuje, a u historijskim romanima glavni junaci se ne zaljubljuju. Zadivljena je historijskim podacima koji se spominju u romanu te ga i zbog toga smatra vrijednim. Ljubavna priča ne ometa vjerodostojnost podataka što roman čini milim ali ipak i ozbiljnim. Ime gavnog junaka Gorčina, prema mišljenju Envera Kazaza, simbolika je tragičnoj intonaciji priče. Jasminov roman ne idealizira srednjevijekovnu Bosnu, kako se to često dešava, te zbog toga smatra da je Imamovićev roman precizniji i stvarniji nego historijski romani koji u svom idealizovanju djeluju kao fikcija. Miljenko Jergović se prisjetio da su historijski romani bili veoma moderni nakon Titove smrti. Prije tog vremena Meši Selimoviću je, prema njegovom mišljenju, nedostajao vremenski odmak da može da piše na način koji hoće. Zbog pisanja je na neki način protjeran iz Sarajeva a na koncu i iz Bosne i Hercegovine. U vremenu trendovskog pisanja historijskih romana čitali smo o srpskim ustancima, dobu hrvatskih narodnih vladara za koje Jergović kaže da su obilježavali teritoriju i nagovještavali rat. Početkom i nakon rata koji je vođen na ovom prostoru od 1992 – 1995. prestaje i pisanje historijskih romana. Roman Jasmina Imamovića dolazi nakon toga. Ako bi se isključila ljubavna priča u romanu, on bi bio potreba za identitetom. Civilizovani ljudi postavljaju pitanja ko smo, šta smo, ko su ljudi oko nas. Necivilizovanim je sve jasno, zadovoljavaju se malim a za više i ne znaju, niti žele znati. Miljenko Jergović rekao je na kraju da misli da je Jasmin Imamović posljednji čovjek u Bosni i Hercegovini u čijoj definiciji BiH niko nije isključen te da koliko god to bilo utopističko možda će nekada cijela Bosna postati Tuzla. Kaže da se osjećao lijepo u ateljeu Ismeta Mujezinovića, slikara Tuzlaka, te misli, gledajući veliki broj Tuzlaka na promociji, da možda Ismet Mujezinović nije uzalud probio svoje grudi na poznatom autoportretu partizanskom spomenicom. Na kraju se prisutnima obratio i autor, Jasmin Imamović, koji je rekao da je imao želju da napiše roman koji će oni koji ga odluče čitati pročitati do kraja. Nije želio puno da pametuje ali jeste da kaže dosta o srednjevijekovnoj Bosni. Želio je pisati i o BiH o kakvoj sanja, a to je ona po mjeri svih Bosanaca i Hercegovaca. Imamović smatra da moramo poštivati sebe i svoju zemlju da bi nas poštivali i drugi. Oko stećaka, na kojima je ispisana historija Bosne, na kojima se nalazi i ime glavnog junaka Gorčina, svađaju se mnogi, svi ih žele za sebe, a dok se svi riječima otimaju oni sve više propadaju u bosanskoj zemlji. Roman "Molim te, zapiši" sedma je knjiga Jasmina Imamovića. Za Tuzlarije je izjavio da je dvije trećine vremena potrošio na pripremu materijala, a onda je roman napisao relativno brzo. Pripremao se i pisao oko dvije godine, odlazio u Srebrenik, sjedio na starim zidinama i pokušavao zamisliti vrijeme kada je živio bosanski ban Stjepan II Kotromanić, princeza Elizabeta, kada je vođena bitka za Bobovac a car Dušan pokušao osvojiti Srebrenik. Ovo je roman kojeg su večerašnji promotori preporučili kao za čitanja vrijedno štivo. Nikada se neće saznati kakav bi odjek imao roman da je kojim slučajem pisan pod pseudonimom te da se čita bez vela imena načelnika jednog grada koji se povremeno na tekst spušta. S.Mešić |