Razgovarao: Vehid JAHIĆ - Ilija Jurišić je dobio pisanu presudu u čijoj je pozadini politikanstvo. Ukoliko bude minimum profesionalizma, prava i pravde na Vrhovnom sudu Srbije, Iliju će, nakon žalbe, morati osloboditi. Ali, politički procesi su uvijek bili nepredvidivi, pa je sve moguće, kaže nam Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina, pravda i pomirenje, komentarišući uručivanje pisane presude Iliji Jurišiću. Sinan Alić •U vezi sa suđenjem Iliji Jurišiću bilo je dosta kritika na Vaš rad i rad Fondacije. U čemu je problem? - Napadi su politički motivisani i mislim da su u predizbornoj službi. Fondaciju i mene često laički žele pošto-poto predstaviti kao faktor koji čak na nosi štetu Iliji Jurišiću, što je van svake pameti. Radi se o konstrukcijama, ali to mnogi ljudi ne znaju. Zato sam dobronamjernim spreman odgovoriti na svaku konkretnu primjedbu. Jasna procedura •Spočitavaju Vam da ste uzeli loše advokate. Zašto? - To je konstrukcija. Branitelje ili advokate angažuju okrivljeni ili oni protiv kojih se vodi istraga. To je procedura regulisana našim aktima. Njih ne može i ne smije angažirati Fondacija. Konkretno u slučaju Jurišić, mi smo na osnovu njegove punomoći sa braniteljima sklopili ugovore i naravno plaćamo ih. To je procedura i takva je naša uloga. •Jurišić ima dva advokata. Kako je došlo do njihovog angažmana? - Nakon što je Jurišić uhapšen, po preporuci Rifata Konjića, poznatog krivičara iz Tuzle, porodica je angažovala Stevana Protića. Nakon tri mjeseca, Ilijina supruga se obratila Nataši Kandić i od nje dobila sugestiju da u odbranu uključi i Đorđa Dozeta. Znači, optužbe da smo angažovali advokate su izmišljotine i nagađanja. •Kako ste angažirali advokate drugim osobama protiv kojih su vođene istrage ili su bili hapšeni? - Fondacija je na isti način osiguravala odbranu i plaćala advokate za slučaj Vareš u kojem je istraga vođena i protiv generala Hazima Šadića, potom slučaj Šabić, slučaj Prcić, potom kada je u Splitu pritvoren ni kriv ni dužan Muhamed Brkić, koji se isto zvao, kao jedan od osumnjičenih. Po istoj proceduri su angažovani advokati. •U kojem slučaju biste Vi promijenili branioce Jurišiću? - Mi to naprosto ne možemo uraditi. Prvo, sve što rade advokati, najbolje zna Ilija Jurišić. Da je on nezadovoljan i da ima primjedbe na njihov rad, on ih može promijeniti u svakom trenutku i nas o tome obavijestiti. •U javnosti se, ipak, često pronose tvrdnje da advokati Jurišiću otežavaju poziciju jer ne osporavaju zločin? - To naprosto nije istina. Ko god čita transkripte sa suđenja, vidjeće da branioci Jurišića stalno ponavljaju da „ne spore da se 15. maja na Brčanskoj Malti desio taj katastrofalno nesretni incident“. Ali, oni se stalno i pitaju ko je odgovoran i nude argumente o nevinosti Ilije Jurišića. Znači, događaje na Brčanskoj Malti niko ne može i niko ne spori, ali zato nije odgovoran niti kriv Ilija Jurišić. •Vas optužuju da ste svojim svjedočenjem i dostavljanjem materijala Tužilaštvu, također otežali poziciju Jurišića? - Govore čak da sam ga ukopao i izmišljaju druge konstrukcije, kao da se Jurišiću sudi na osnovu dokumentacije koju sam im ja dao, odnosno Fondacija. Činjenicu da su se Sud i Tužilaštvo pohvalno izrazili o mojoj kooperativnosti koriste da mi pripišu špijunsku ulogu. To su gluposti. Ja stalno ponavljam da Fondacija nema ni jedan dokument koji kompromituje odbranu Tuzle. Na svakom dokumentu koji smo dostavili ima naš pečat. Ali, Sudu u Beogradu dokumente o ovom slučaju je slalo još devet institucija iz BiH: Ministarstvo pravde BiH, Tužilaštvo BiH, Ministarstvo obrazovanja TK-a, MUP TK-a, Obdanište Naše dijete Tuzla, UKC Tuzla, Komemorativni centar Tuzla, Policijska uprava Tuzla, OŠ Brčanska Malta. Naravno, to su radili ispunjavajući međunarodne obaveze. Ni u tim dokumentima nema ništa što kompromituje odbranu Tuzle. •Prigovaraju Vam da ste tek krajem aprila ’92. raščistili s bivšom JNA. Šta je istina? - Dobio sam poziv kao rezervni oficir te vojske i 28. aprila 1992. zajedno sa Čedom Pavlićem iz Rudnika Kreke obreo se u Kasarni Husinska buna. Rekao sam da ne želim biti u redovima bivše JNA i ići sa njom. Ja sam se odrekao JNA prije i nekih generala Armije BiH. Naravno, te ljude ne optužujem, ali meni se prizemno spočitavaju neke okolnosti da bi se dokazala navodno moja KOS-ovska veza. Brojni donatori •Optužuju Vas za nenamjensko trošenje sredstava koje Fondaciji daje Općina i, kako kritičari kažu, Jasmin Imamović. Šta je istina? - I to su konstrukcije. Fondaciji Općina Tuzla daje donacije, ali davali su i drugi: i Muftijstvo Tuzla, Vlada TK-a, Vlada FBiH i još mnoge druge institucije i preduzeća. Svim donatorima dostavljamo izvještaje o utrošenim sredstvima. Evo, posljednji je izvještaj o utrošku sredstava Fondacije u predmetu Ilija Jurišić od 11. maja 2007. do 22. augusta 2009. godine. Utrošene su ukupno 113.018, 24 marke. Troškovi advokata su uglavnom isti kao što su troškovi advokata koji osumnjičene zastupaju na Sudu BiH. Znači, nije bilo nenamjenskog trošenja. Četiri Tuzlaka na crvenoj listi Interpola •Kako tumačite tezu kritičara da Vas plaća Jasmin Imamović da bi sebi osigurao brisanje sa spiska osumnjičenih za Brčansku Maltu? - To je glupost. Prvo, Jasmina Imamovića nema ni na kakvom beogradskom spisku. On je, kao garancija, bio u dijelu vojne kolone koji je već prošao Brčansku Maltu. Oni šire takve teze da bi Fondaciju predstavili kao instrument SDPa i da bi optužili čak i Jasmina Imamovića za sudbinu Ilije Jurišića. Ko mi donese spisak sa beogradskom žigom na kojem je osumnjičen Jasmin Imamović, ja ću takav spisak pojesti. Srbijansko pravosuđe za sad potražuje posredstvom Interpola četiri Tuzlaka: Selima Bešlagića, Mešu Bajrića, Envera Delibegovića i Budu Nikolića. Osim njih, 59 osoba iz TK-a je predmet istrage, a za njih nekoliko desetina istragu vode tužilaštvo oba entiteta, ali i državno. Nemam svastiku •Optužuju Vas da ste u Fondaciji zaposlili sina i svastiku? - Tačan je dio informacija. Kao osnivač Fondacije, koja nije državna institucija, biram ko će samnom raditi. Sin uređuje veb stranicu i digitalizaciju dokumentacije. Nisam zaposlio sina jednog lokalnog kolumniste, kome ova činjenica smeta pa je otišao toliko daleko da meoptuži i za svastiku. Ja svastike, na njegovu žalost, nemam. (Oslobođenje)

Priredio(la): V.K.