TUZLARIJE - VIJESTI

22.04.2010.
Sinan Alić iz Beograda za Tuzlarije
Jurišić: Nisam ubica ni dželat kakvim me prikazuje tužilac!
Rasprava pred Apelacionim sudom završena za dva umjesto planirana tri dana



Danas je pred sudskim vijećem (Siniša Važić, predsjednik, Omer Hadžiomerović, izvjestilac i članovi Sonja Manojlović, Sretko Janković i Miodrag Majić) Apelacioniog suda u Beogradu nastavljena rasprava u predmetu Ilija Jurišić.

Prvi dio protekao je u nastavku izvještaja kojeg je podnio sudija izvjestilac Omer Hadžiomerović, a odnosi se na sadržaj presude te žalbe obje strane u postupku. Potom ja data mogućnost da tužilaštvo i odbrana, pa i sam Ilija Jurišić daju svoje iskaze.

Indikativno je da je zamjenik tužioca, Milan Petrović, svoje izlaganje okončao za dva-tri minuta i ostao je pri svojoj žalbi te od sudskog vijeća zatražio izricanje mnogo oštrije kazne u odnosu na prvostepenu presudu.

Na drugoj strani, advokati su bili puno opširniji, precizniji i uvjerljiviji u iznošenju svojih primjedbi. Tako je advokat Stevan Protić skrenuo pažnju žalbenom vijeću da oni moraju ukinuti prvostepenu presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, evidentnih povreda prava optuženog koja garanatuju i međunarodne konvencije kao što je pravo na pravično suđenje.

- Sud neće imati nikavog drugog izbora nego da prvostepenu presudu ukine. Mnogi dokumenti na koje se prvostepeni sud poziva nisu satavni dio spisa niti su izvedeni tokom postupka. Od ovog sudskog vijeća očekujem da odgovori na pitanje zašto je prvostepeni sud zanemario svjedočenje pukovnika Milana Stublinčevića, koji je u to vrijeme bio načelnik štaba 17. korpusa JNA, koji je jasno precizirao da je vojska prilikom povlačenja u SR Jugoslaviju morala lokalnim vlastima ostaviti sve osim ličnog naoružanja. Moja je procjena da je presuda na koju smo se žalili donesena da bi se prikrila odgovornost oficirskog kadra vojske koja je napuštala Tuzlu. Meni kao advokatu onemogućena je odbrana klijenta jer je sudsko vijeće bezrezervno prihvatalo sve ono što je serviralo Tužilaštvo, a naši prijedlozi su odbijeni. Ako je to tako, onda nam ne treba sud, dovoljno je da tužilaštvo napiše optužnicu i samo izrekne presudu. Izvršena je nedopustiva selekcija svjedoka. Sud je favorizirao svjedoke po nacionalnoj osnovi. Očekujem od Apelacionog suda da osudi ponašanje prvostepenog suda koji je odbio da sasluša svjedoka Matu Zrnića, a mnogi svjedoci su ga označili kao provokatora sukoba, sve to postoji u transkriptima, a on je u tom trenutku oficir vojske koja se povlači, ranjen je tom prilikom, dakle ima i status oštećenog. Po mom mišljenju sud ga nije saslušao samo zbog toga sto je riječ o čovjeku hrvatske nacionalnosti, objasnio je Stevan Protić.

U nastavku on je naglasio da je presuda neodrživa, da je njemu od početka jasno da brani nevinog čovjeka kome nije mjesto u sudnici. Na kraju svog izlaganja Protić je istakao:

- Branim čovjeka od odgovornosti koju sud nije želio u prvostepenom postupku da utvrdi. Skrećem ovom sudskom vijeću pažnju na jedan paradoks. U završnoj riječi tužilac je izjavio, to možete provjeriti u spisu, da on ne zna kakav je tekst naredbe i da to u konkretnom slučaju nije ni bitno, a upravo zbog sadržaja te naredbe, koja je tužiocu nepoznata, Jurišić je osuđen na 12 godine zatvora. Ako je to pravna norma koju će prihvatiti ovo vijeće, a ja se nadam da neće, onda je moram da kažem da nakon 40 godina bavljenja ovim poslom ja nisam advokat i ja nisam normalan covjek. Tražim od vas da ukinete prvostepenu presudu i Jurisiću omogućite da se u nastavku postupka brani sa slobode, završio je svoje izlaganje advokat Stevan Protić.

Pridružujući se primjedbama kolege Protića, advokat Đordje Dozet je takođe ilustrativnio govorio o selektivnom pristupu istini koju je primjenjivalo prvostepeno vijeće. Zamolio je sudsko vijeće Apelacionog suda da obrati pažnju na svjedočenje Milana Nedića, koje je Okružni sud potpuno ignorisao, a koji je potvrdio da je spornog 15. maja 1992. na kamion natovario oružje sa Kozlovca i odvezao ga kući u Sižje.

- Gospodo, da li je to lokacija u SR Jugoslaviji gdje je trebalo dislocirati jedinice JNA prema sporazumu između SR Jugoslavije i BiH, pitao je Dozet.

- Podsjećam vas takođe da je i general Kukanjac u svom izvještaju Generalštabu u Beogradu u martu 1992. jasno precizirao da će se naoružanje i druga oprema koja pripada TO izmjestiti u region Lopara. Da li ta lokacija pripada SR Jugoslaviji? Ne, gospodo, to je područje pod kontrolom bosanskih Srba. I šta je u svemu najveći problem? Sud se poziva na famozni sporazum, a njegov sadržaj nikome nije poznat niti je taj dokument sastavni dio sudskog spisa. Nije tokom postupka izvedan kao dokaz. I vještacima koji su se pojavljivali u sudnici sudsko vijeće je prilazilo selektivno prihvatajući samo ono što je u korespodenciji sa stavom tužilaštva. Zašto sudsko vijeće nije ozbiljno analiziralo šta znače 593 milisekunde koliko je trajao razmak između prvog i drugog pucnja. Ako je htjelo, a Krivični zakonik ih na to obavezuje, da spoznaju punu istinu, sudsko vijeće je trebalo prihvatiti naš prijedlog da se kao svjedoci saslušaju ključni ljudi koji imaju radio/stanice, nalaze se duž trase izvlačenja i mogu posvjedočiti o sadržaju naredbe, koju odbrana pa ni okrivljeni Jurišić nikada nisu sporili. Preko toga se jednostavno prešlo čime je prekršeno pravo optuženog na pravičan postupak, upozorio je Đorđe Dozet.

U nastavku svog izlaganja on je podsjetio vijeće Apelacionog suda na pravni nonsens koji zastupa tužilaštvo.

- Zamislite molim vas kako bilo koje sudsko vijeće može izreći kaznu za krivično djelo klevete, ako se ne zna sadržaj klevete. U ovom slučaju imamo krivično djelo za koje je zaprijećena kazna do 20 godina zatvora, a tužilaštvo tvrdi da je irelevantan sadržaj naredbe. Meni je žao što je u prvostepenom postupku načinjeno toliko povreda krivičnog zakona pa ovo vijeće ne može samo presuditi, nego sve mora vratiti prvostepenom sudu. Ja od vas očekujem takvu odluku uz prijedlog da omogućite nevinom čovjeku da se u nastavku procesa, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, brani sa slobode, završio je svoje izlaganje advokate Dozet.

Posebno interesantno kazivanje imao je Ilija Jurišić. U izuzetno emotivnom obraćanju sudskom vijeću on je podsjetio da je u Beogradu prije hapšenja bio najmanje 50 puta, a posljednji put 20.11.2006. kada je dobio unuku.

- Zbog svega toga mi nije jasno zašto Tuzilaštvo uporno ponavlja da sam im bio nedostupan. Dogodila mi se teška nesreća i ja tvrdim da se preko mojih leđa prelamaju svi nesporazumi između Srbije i BiH. Nisam ubica! Nisam nikakav dželat kakvog me pokušava prikazati tužilac. Iskreno suosjećam sa svima koji su stradali tog dana na Brčanskoj Malti, ali je za to nisam odgovoran. Da sam to učinio onda mi ne bi trebao nikakav sud, za prusudu bi bila dovoljno moja savjest. Želim vas podsjetiti na rečenicu velikog pisca Meše Selimovića koji kaže, ko ubije jednog covjeka kao da je ubio cijeli svijet. Ova rečenica je moja životna vodilja, ova Mešina misao je dio mene. Danas sam razočaran jer sam tokom prvostepenog postupka shvatio da je suđenje pristrasno, politički motivisano. Izgubio sam povjerenja i u Boga i u čovjeka jer su me izdali u najtežim trenucima. Nikada nisam mrzio, niti se svetio. Bez obzira na sve što mi se događa ja nemam nikakav animozitet prema državi čije mi pravosuđe sudi. Za Srbiju me vežu najljepši trenuci mog života. Ja sam jednostavno žrtva i predrasuda koje u srbijanskom društvu podhranjuju politike. Podsjećam vas na Ajnštajnovu izreku - Lakše je razbiti atom nego predrasudu. Ljudski je griješiti, ali je i ljudski priznati grešku, završio je svoje izlaganje pred Apelacionim vijećem Ilija Jurišić.

Na ovaj način iscrpljena je sva problematika predviđena za raspravu pred Apelacionim sudom, pa je zbog toga otkazan treći dan rasprave. Apeleciono vijeće se povuklo na nejavno zasjedanje, a svoju odluku će saopštiti pismeno.

Današnju raspravu osim predstavnika Fondacije Istina Pravda Pomirenje pratitili su i predstavnici Međunarodnog centra za tranzicionu pravdu i ambasador BiH u Beogradu Boriša Arnaut.

Sinan Alić

- Na zahtjev autora, kopiranje teksta nije dozvoljeno -