TUZLARIJE - VIJESTI

24.05.2010.
U hotelu ˝Tuzla˝ održan okrugli sto
Tri godine od obustavljanja eksploatacije slanice


U povodu obilježavanja tri godine od obustavljanja eksploatacije slanice na ležištu u Tuzli, Općina Tuzla i Rudnik soli organizovali su Okrugli sto na temu "Kako su otklonjeni uzroci slijeganja u Tuzli" koji je održan danas u hotelu "Tuzla".

Nakon uvodnog izlaganja načelnika Općine Tuzla, Jasmina Imamovića, prisutni su saslušali tri referata vezana za prestanak eksploatacije soli kao i o trenutnom stanju terena.

- Važna je ova godišnjica, tri godina je nakon otklanjanja uzroka slijeganja. Poroučavajući historiju Tuzle u zadnjih sto godina, mogu reći da se radilo o brutalnom izluživanju slanice po cijenu da propadne grad. To je najveća historijska greška u Tuzli koja je prouzrokovala najveću ekološku katastrofu na zapadnom Balkanu. Danas se treba zahvaliti svima koji su učinili sve da se zaustavi eksploatacija, koji su pretrpjeli i kritke javnosti. Treba napomenuti da se to Tuzli ne smije ponoviti. Razvoj mora biti održiv, nikada štetan za buduće generacije, rekao je načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović, koji je pričao i o budućem razvoju grada baziranom i na turizmu.

Referat "Prestanak eksploatacije soli na ležištu u Tuzli", napisao je i danas ga prezentirao doc.dr. Refik Ahmedinović, dipl.inž.rudarstva.
Ibrahim Hadžihrustić, dip. inž.rud i Džavid Bijedić, dip.ing. geologije, predstavili su svoj referat o "Tehničko tehnološkom aspektu obustavljanja ekspoloatacije soli na ležištu u Tuzli".
Treći referat "Proces monitoringa i stanje terena nakon prestanka eksploatacije soli na ležištu u Tuzli", izložili su mr. Esad Oruč, dipl.inž.geol., predsjednik Stručnog tima Općine Tuzla i doc.dr. Amir Sušić, dip.inž.rud., predsjednik Ekspertnog tima Nadzornog odbora Rudnika soli “Tuzla“.

Stari dio grada od 1941. do 1991 potonuo preko 12 metara

Do 1992. godine metodom nekontrolisanog izluživanja na reviru Hukalo – Trnovac, proizvedeno je oko 80.000.000 m3 slane vode i tako stvoren deficit sone mase oko 12.000.000 m3 ispod najužeg urbanog područja Tuzle. Slikovito predstavljeno, ispod grada je napravljena praznina koja odgovara kvadru kilometar sa kilometar visine 12 metara. Ta praznina uzrokovala je intenzivno slijeganje i deformaciju terena u urbanom dijelu grada. Slijeganja su intenzivirana u periodu od 1960. do 1983. godine što odgovara razvoju hemijske industrije kada je proizvedeno čak 36, 7 miliona m3, što iznosi 66% ukupnih količina izlužene soli.


Najveća slijeganja zabilježena su u starom dijelu grada koji je od 1941 do 1991. godine potonuo preko 12 metara, a maksimalna slijeganja zabilježena su 1979. godine, 745 mm i 1983. godine 1.000 mm. Redovna geodetska ispitivanja vršena su od 1956. do izbijanja rata 1992. godine.

Slijeganje i površinske deformacije uzrokovale su rušenje oko 2700 stambenih jedinica, oko 67.00 m2 privrednih objekata i 130.888 m2 obrazovnih, zdravstvenih, kulturnih i sportskih objekata. Zbog svega ovoga sa ugroženih područja iseljeno je preko 15.000 stanovnika.

Period od 1992. – 2001.

Izbijanjem rata na ovim područjima veoma brzo dolazi do djelimičnog ili potpunog prekida proizvodnje u prerađivačkim kapacitetima kombinata "Soda so", čime je potreba za slanom vodom uveliko reducirana ili je u određenom periodu i potpuno prestala.

Smanjivanjem proizvodnje slane vode ili njenom potpunom obustavom, dolazi do dizanja podzemnih voda koje direktno ugrožavaju vodo - nepropusnu pregradu u izvoznom oknu Rudnika soli "Tušanj" te je bilo neophodno nastaviti kontinuiranu eksploataciju slane vode u količini od 3200 do 3400 m3/dan, a u cilju održavanja nivoa podzemnih voda radi sprječavanja havarijskog nekontrolisanog potapanja rudnika soli "Tušanj".

S obzirom na novonastalu situaciju Općina Tuzla 22.04.1994. godine od Rudarskog instituta traži naučno stručnu ocjenu kojom je trebalo dati odgovor na određena pitanja iz domena ekspoloatacije soli na Tuzlanskom sonom ležištu sa aspekta negativnog uticaja na slijeganje terena u gradu, te mogućnosti zamjenskog kapaciteta na ležištu soli Tetima.

U martu 1995. godine Rudarski institut je izradio traženi dokument pod nazivom "Mogući pravci upravljanja sono mineralnom osnovom u Tuzli". Komisija koju su sačinjavali Refik Ahmedinović, Mehmed Suljkanović, Božo Tomić, Salih Kulenović, Adem Tucaković i Mehmed Zulić, predlaže Ministarstvu energetike i industrije da Rudnik soli "Tušanj" odmah priđe izradi Projekta prestanka nekontrolisane eksploatacije slane vode i imobilizacije rudnika soli "Tušanj" na tuzlanskom sonom ležištu jer nema opravdanja za dalji rad Rudnika sa tehničkog, ekonomskog, ekološkog, sigurnosnog i drugih aspekata.

Ministrastvo energetike i industrije obavještava tadašnjeg gradonačelnika Tuzle Selima Bešlagića da je 25.9.1995. godine izdalo rješenje DP Rudniku soli "Tušanj" u kojem se traži da se odmah pristupi izradi projekta prestanka nekontrolisane eksploatacije slane vode i imobilizacije rudnika.

Nakon toga od strane rukovodstva Rudnika soli "Tušanj" dolazi do niza opstrukcija napora Općine Tuzla, kao i nadležnih kantonalnih i federalnih ministarstava da se riješi ovaj problem. Nastavljeno je crpljenje slane vode čime se stvara novi prazni prostor od 700.000 m3 od 1995. – 1999.

Gdje smo sada?

29. maja 2007. godine i zvanično je obustavljen proces eksploatacije slanice na reviru "Trnovac Hukalo", što je uz prethodno obustavljanje proizvodnje i potapanje rudnika "Tušanj" stvorilo pretpostvke za uklanjanje uzroka dugogodišnjih slijeganja terena u Tuzli.

Dosadašnji obim mjerenja i osmatranja u okviru monitoringa procesa obustavljanja eksploatacije, uglavnom je zadovoljio potrebe kontrole procesa i uvida u regularnost pojedinih dijelova, sa ciljem analize i prognoze eventualno nepovoljnih događaja po sigurnost i građana i materijalnih dobara.
U toku procesa obustavljanja eksploatacije i nakon toga, nije dolazilo do nepredviđenih ili vanrednih događaja u masivu koji bi imali nepovoljne manifestacije na površini kao što su značajna blokovska pomjeranja, dehermetizacija jame, prodor vode kroz krovinske naslage i sl.

Prestankom eksploatacije slanice započeo je period konsolidacije masiva ali nije prestao proces deformacija terena. Veličina deformacija terena na užem području slijeganja je različitog intenziteta i smijera (slijeganje i izdizanje) usljed čega dolazi do diferencijalnih slijeganja i promjena dužina na manjim odstojanjima. Ova kretanja i pored evidentno malih veličina slijeganja, predstavljaju ograničavajući faktor za planiranje izgradnje objekata do utvrđivanja potpune stabilizacije i konsolidacije masiva.

Potrebno je što prije, a najkasnije u okviru izrade Prostornog plana općine Tuzla, pristupiti izradi Studije brzine konsolidacije masiva po prestanku eksploatacije na bazi podataka prikupljenih u periodu monitoringa.

Izgradnju kapitalnih objekata u užoj zoni slijeganja treba obustaviti

Planiranje i realizaciju izgradnje, pogotovo kapitalnih objekata infrastrukture, u užoj zoni slijeganja treba obustaviti do izrade ove studije. Raspoloživi fond podataka prikupljenih tokom monitoringa, omogućava kvalitetnu izradu ovakve studije.

Geodetska godišnja mjerenje u širem podučju su i dalje neophodna kao jedan od egzatnih pokazatelja promjena u prostoru, i treba ih provoditi najmanje toliko dok 2-3 uzastopna godišnja mjerenja ne pokažu promjene u granicama tačnosti mjerenja. Nužno je izvršiti objedinjavanje programa geodetskih mjerenja, ulaznih podataka i metoda obrade, te napraviti što prije jedinstveni projektni zadatak i osnovu za geodetska osmatranja.

Jedan od ključnih rezultata provedenog monitoringa je činjenica da je proces obustavljanja ekspoloatacije soli na oba lokaliteta potpuno kontrolisan i da je priveden kraju bez događaja nepovoljnih za sigurnost građana i materijalnih dobara.

Činjenica je da je samim prestankom eksploatacije otklonjen neposredni uzrok slijeganja ali ne i daljnje promjene na površini, kao rezultat konsolidacije masiva, destruiranog stogodišnjom eksploatacijom slanice i progresivnim izluživanjem sonih naslaga.

S.M.