TUZLARIJE - VIJESTIOpćinsko vijeće ne prihvata izgradnju novog šljakišta u Bukinju Na jučer održanoj sjednici Općinsko vijeće Tuzla usvojilo je zaključak kojim se kao neosnovan odbija prijedlog JP Elektroprivrede BiH za utvrđivanje javnog interesa za izgradnju deponije šljake i pepela Jezero II, kapaciteta 12, 5 miliona m3. Ovu suhoparna informacija od ogromnog je i životnog značaja za stanovnike mjesne zajednice Bukinje na čijem području već postoje dva velika šljakišta za koje stanovnici u njihovoj blizini tvrde da ne zadovoljavaju ekološke standarde i da ih životno ugrožavaju. U nastavku prenosimo dio teksta objavljenog u Hrvatskom glasniku ove godine.  Bukinje – život u mjestu između dva šljakištaNa zapadnom izlazu iz Tuzle, tik uz magistralni put Tuzla – Doboj, smješteno je naselje Bukinje. Nekada je ovo bilo vrlo popularno izletište, kako zbog svoje blizine gradu, tako i zbog prekrasne prirode. Slika se počela drastično mijenjati razvojem industrije prije pedesetak godina, te je Bukinje danas mjesto iz kojeg bi svi najradije pobjegli.  Uz termoelektranu, šljakišta, pjeskaru, blizinu kemijske industrije, Bukinje se svrstavaju u najzagađenije mjesto u kome teško opstaju mnoge biljke. Zdravlje ljudi je ugroženo, a mještani nam kažu da je zbog teških oboljenja, česta rana smrtnost. Iako sve u Bukinju izgleda crno, ovdašnji mještani ne odustaju od cilja da podignu razinu ekološke slike u mjestu, te ga učine mjestom lijepog življenja i budućih generacija.
Zemlja oduzeta od predaka ugrožava potomke Problemi u Bukinju kao i okolnim mjestima Šićki Brod i Husino, započinju s industrijskim razvojem. Izgradnjom Termoelektrane Tuzla prije pedeset godina počela je i izgradnja šljakišta, mjesta na koje se odlaže otpad od sagorenog ugljena. Jedno je napravljeno u Gornjim Divkovićima, a kroz izvijesno vrijeme i drugo na Hudeču tako da je Bukinje sada locirano između njih. Kako godine prolaze, otpadne prašine je sve više te su brane na šljakištima dosegle daleko iznad naselja. Stanovništvo ničim nije zaštićeno i svakodnevno provodi život u prašini. Koliko je zrak koji oni udišu prljav, može se vidjeti u zimskim danima kada u Bukinju padaju crni snjegovi. Crno i prašnjavo je i tijekom ljetnih dana jer se jezera na šljakištu isuše, a vjetar raznosi tone i tone prašine. Ono što posebno zabrinjava mještane Bukinja je to što je ta prašina kako kažu vrlo opasna po zdravlje. Tomo Divković, član Vijeća Mjesne zajednice Bukinje kaže da mještani svakodnevno pokušavaju alarmirati nadležne institucije kako bi nešto poduzeli po ovom pitanju. Velikog zanimanja za sada kažu da nema, no oni ne odustaju. Obraćaju se na sve adrese i traže pomoć. "Svakodnevno vršimo ogroman pritisak na nadležne kako bi nešto promijenili i šljakišta uredili po ekološkim standardima. Prije par dana imali smo i posjet Sloveniji, točnije TE Šoštanj u Velenju. Posjet je organiziran od strane Sektora za pripremu i izgradnju TE, a uz građane iz ove i susjednih MZ, bili su i predstavnici Općine Tuzla. Cilj tog posjeta bio je da se pobliže upoznamo sa rješenjima zaštite okoliša koja su realizirana u TE Šoštanj, a koja bi bila slična onima koje Slovenci namjeravaju ugraditi u projekt prilikom izgradnje bloka 7 u TE Tuzla. Ono što smo mi vidjeli nije ni slično onome što je ovdje. Njihova šljakišta su potpuno ekološka, nalaze se skoro u samom gradu. Prostor uz njih je iskorišten za sportske terene, zabavišta, jezera. Za ne povjerovati. Od nadležnih u TE smo odmah tražili da takva rješenja uvedu i kod nas.“ Prašina sa šljakišta nije jedini problem s kojim se susreću stanovnici Bukinja. Naime, tu je dugogodišnji problem naplate oduzetog zemljišta i zapošljavanja. „Zemlja na kojoj se nalaze šljakišta pripadala je našim roditeljima i djedovima. Kada je oduzimana bilo je riječi o zapošljavanju naše djece, međutim, danas je u TE Tuzla od ukupno uposlenih 750, iz MZ Bukinje samo njih 20. Također, veliki broj naših ljudi nije uspio naplatiti oduzetu zemlju jer ona nije bila 1/1 na tim ljudima. Proces prijevoda je predug, tako da je upitno kada će to i hoće li uopće biti naplaćeno“, kaže Tomo. Njegovi susjedi Marica i Božo Divković s ogorčenjem nam govore da je zdravlje ljudi zbog utjecanja prašine i čađi dobrano narušeno. „Zadnjih godina posebno je povećan broj oboljelih od karcinoma, a u prvom redu tu je karcinom pluća. Imamo grobove koji svjedoče da je smrtnost u četrdesetim i pedesetim godinama života vrlo česta“, kaže Božo. Njegova supruga Marica kaže da od prašine ne može živjeti. Fasade na kućama kao i dvorišta uvijek su prljava, robu je nemoguće sušiti vani, a krovovi kuća i oluci sa vrlo kratkim vijekom trajanja. Od voća i povrća rijetko što uspijeva, a ono i što opstane, uopće nije zdravo. „Ne možete ni zamisliti kako izgleda kupus ili zelena salata. To uopće nije za upotrebu. I ostalo voće i povrće također, a ne možemo sve kupiti, vremena su teška“, kaže Marica. Od naših sugovornika saznajemo da su prije određenog vremena stručnjaci iz Engleske vršili ispitivanja utjecaja šljake na biljni svijet. Prema tim istraživanjima i rezultatima do kojih su došli, na širem pojasu uz šljakišta može uspjeti jedino bagrem, a istraživanje je pokazalo da trava u krugu od čak 5 km nije preporučljiva za stoku. Ankica Stjepić Ćosić (Hrvatski glasnik - lipanj/srpanj 2010) |