TUZLARIJE - VIJESTISjećanje Adnana Pirića na 25. maj Dan koji je promjenio mnoge sudbine Među stotinama ranjenih sugrađana na Kapiji te kobne noći bio je i Adnan Pirić. Adnan je imao 18 godina kada je teško povrijeđen. S nama je podijelio sjećanje na 25. maj i sve ono što mu se dogodilo.  - To veče igrala se rukometna utakmica u Mejdanu. Ja sam tada branio za tuzlanski klub „Zrinjski“. Pobjedili smo i krenuo sam u grad sa prijateljem Nenadom Markovićem da proslavimo pobjedu. Došli smo pred Kapiju i stali da se pozdravimo sa Asimom, Kinđetom i Azurom. Bilo je na stotine mladih oko nas...odjednom bljesak. Ne mogu tačno precizirati sjećanje na taj trenutak jedino čega se sa sigurnošću sjećam je da me Braco Mazalović u svom autu odvezao do bolnice. To mu nikada neću zaboraviti - kaže Adnan Pirić.
Nakon dolaska u bolnicu Adnan je tek tada postao svjestan šta se dogodilo i vidio je da je teško ranjen u lijevu nogu. - Osjećao sam strahovite bolove. Kroz glavu mi je u tim momentima prolazilo da li ću preživjeti, šta se dogodilo sa mojim prijateljima. Dva sata sam čekao da dođem na red za operaciju. Ujutro kad sam se probudio vidio sam da mi je amputirana lijeva potkoljenica. Osjećaji su bili pomiješani, bio sam sretan što sam ostao živ, a s druge strane izgubio sam dio tijela, svi moji snovi o igranju rukometa su srušeni. Sljedeća šokatna vijest koja me dočekala ujutro 26. maja je saznanje da je moj najbolji prijatelj Nenad Marković preminuo od posljedica ranjavanja na Kapiji, kao i Azur Jogunčić i Adnan Hujdurović (Kinđe) sa kojima smo Nenad i ja stojali na Kapiji. Asim Hadžiselimović je uspio da preživi ali je teško ranjen – ispričao nam je Adnan.  Adnan u bolničkoj sobi 04.06.1995 U bolnici na Gradini je ležao mjesec dana. Nakon toga evakuisan je u Norvešku na liječenje gdje je ostao pet mjeseci i gdje mu je uspješno ugrađena proteza.  UN-ova baza na Šičkom Brodu kada je Adnan zajedno sa povrijeđenima Davorom Nečemerom i Adnanom Zoletićem evakuisan za Split. A kasnije će iz Splita otići za Norvešku na liječenje. - Taj tužni 25. maj doživljavam i kao svoj rođendan jer sam ostao živ. Nadam se da će pravda biti zadovoljena i da će pored Novaka Đukića, svi oni koji su počinili ovaj zločin odgovarati i na ovom i na onom svijetu, završava svoje prisjećanje Adnan Pirić. S.P. |