TUZLARIJE - VIJESTIOŠ ˝Bukinje˝ Još jedan pozitivan primjer čišćenja snijega Iako je nadležno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona, usljed proglašenja prirodne nepogode, u nedjelju, 5. 2. 2012. donijelo odluku o prekidu nastave do petka, 10. februara 2012. godine, to zaposlenike JU OŠ „Bukinje“ nije omelo da se uredno jave na svoja radna mjesta. Ne samo da smo se ispatili sa prijevozom do škole, nego smo se po dolasku u hladan školski prostor (inače je, grijanje u ovoj školi višedecenijska misaona imenica i kada tokom zime nema padavina), odmah dohvatili lopata i krenuli u akciju čišćenja školskog dvorišta i prilaza školi.  Nije nam namjera bila da se pohvalimo i javljamo o nečemu što nam je inače, moralna obaveza (nećemo o zakonskim), nego da damo pozitivan primjer svima na koje se, kako stanje u gradu i van grada pokazuje, apeluje bez posebnog efekta. Nije nam pala „kruna s glave“ naprotiv, lopatali smo svi od direktorice, nastavnog do tehničkog osoblja, a uz zezanje, smijeh i rad...posao je relativno brzo bio završen. Ono što je posebno vrijedno, jeste nekoliko sati druženja, ispijanja zajedničkog čaja i kafe u pauzama, za koje, zbog nastavnih i vannastavnih obaveza, često nemamo puno vremena. Da se razumijemo, bilo je i onih koji su gunđali, ali kada skontamo da gunđaju, a uporno razgrću snijeg, pustili smo ih da se iskaljuju na lopati.  Najinteresantniji komentari su bili tipa: „Nisam čistila snijeg ni ispred svoje zgrade, a vidi me sad!“ što samo pokazuje da se u šali kaže pola zbilje. Takvi smo mi, sjedimo u toplim stanovima i kroz prozor komentarišemo kako je putare i nadležne i ove zime iznenadio snijeg. Snijeg je padao i do sada, padaće i ubuduće...i neka pada, vrijeme mu je, pa neće valjda u avgustu da ga razgrćemo po vrelini!? Nego, lopate u šake i zajednički doprinesimo da se ne krećemo po kolovozu, jer je trotoarom nemoguće...a onda na snijeg, sanjkanje i uživanje, jer kad se snijeg otopi, sanjkaće nas u drugim stvarima.  Iako već znam da će biti svakakvih komentara, pa i onih da nešto pametujemo, preporučujem im da obrate pažnju na priloge o ljudima koje gledamo na tv-u a koji čiste svoje gradove, sela, ulice...Ljudi rade, ali se druže! Ljudi rade, ali su i u nevoji nasmijani, solidarni i onda smoreni, kada dođe noć, spavaju ko bubice. Ne trebaju im nikakvi narkotici, samo šolja toplog mlijeka, čaja, doduše malo krema protiv kostobolje, upale mišića i topli krevet. Eto, takvi nas Bosanci i Hercegovci zanimaju, oni koji ne znaju kakvi smo, neka negativno komentarišu do mile volje. E.Š. |