TUZLARIJE - VIJESTISvjedočenje Mustafe Mulamustafića ˝Držao sam mladića za ruke, a ostalog nije ni bilo˝ Te noći, 25. maja 1995. godine, kada je pala granata na Kapiju, mnogi građani su u svojim vozilima prema bolnici odvozili ranjene i mrtve. Među onima koji se zatekao na mjestu gdje je bilo najviše mrtvih, koji ih je unosio u kamion, bio je i Mustafa Mulamustafić iz Janje. Proveo je godine na ratištima, bio u Teočanskoj brigadi Hajre Mešića. Nakon uspjeha u ofanzivi "Nakovanj - čekić" imao je slobodno. Bio je u Tuzli kada je pala granata, bio je na dva koraka od mjesta gdje je pala prva. Sudbina je htjela da ne bude ranjen, detonacija ga odbacila, a onda, kada je došao sebi, počeo je da pomaže kako je znao i umio. Prvi put nakon sedamnaest godina skupio je snagu da dođe na mjesto gdje se sve desilo. Prisjetio se kako je bilo, pričao je teško, isprekidano, vidno uzbuđen.  - Na dva koraka sam bio, bacila me detonacija. Na mene su padali dijelovi tijela, teško je to opisati, za minut nestaje toliko ljudi, sve je to bilo mrtvo. Težak je to šok, brujalo mi je u ušima, miris baruta, krvi, onda sam ustao i počeo da ih sklanjam. Bilo je cike, vriske, zapomaganja, sve su to djeca bila. Baš na ovom mjestu gdje stojimo bili su svi mrtvi. Bila je jedna curica, sjećam se, imala je bijele helanke, na njima ni kap krvi a gore tijelo uvrnuto. Držao sam mladića za ruke, a ostalog nije ni bilo. Ne može se to opisati, ja sam se petnaest godina oporavljao. Tek kada je moja curica došla na ekskurziju u Tuzlu, vodili ih na Kapiju i kad mi je rekla „babo svi tamo imaju samo tebe nema a ti ih spašavao“, onda sam odlučio da dođem, zbog nje, a teško mi je, popio sam dvije tablete i još ću morati. Saljevao sam strave da dođem sebi. Baš ovdje gdje sad stojimo, baš ovdje su ležali. Povratnik sam u Janju, pokušavam da živim, a teško je, otišao sam na živcima. Ispalo je tako, spašavao sam ali sam otišao i ja. Bilo nas je četvero tu noć, s nama i jedna djevojka, nikad ih više nisam vidio, a volio bih da ih sretnem da popijemo kafu, volio bih više nego hljeba se najesti. Djeca su to bila, ponavlja drhtavim glasom Mustafa Mulamustafić koji je imao 35 godina kada se sve desilo.
S.M. |
