TUZLARIJE - VIJESTI

25.05.2013.
Danas na Kapiji
Odata počast svim tuzlanskim civilnim žrtvama rata

Ovdje se ne živi samo da bi se živjelo
Ovdje se ne umire samo da bi se umrlo
Ovdje se i umire
Da bi se
Živjelo
(Dizdar)



25. maj je dan kada se Odlukom Općinskog vijeća Tuzla odaje počast svim civilnim žrtvama koji su poginule u Tuzli u periodu 1992. – 1995. godine. Nakon što su položeni vijenci i cvijeće na Slanoj Banji, mjestu gdje su ukupane žrtve masakra na Kapiji 25. maja 1995. godine, vijenci i cvijeće položeni su i na mjestu stradanja, na Kapiji.
Nakon izvođenja "Kapije" kompozitora Asima Horozića, voditelj protokola podsjetio je okupljene na način na koji su napadani civili u Tuzli.


Predstavnici vjerskih zajednica i članovi porodica ubijenih


U periodu od 15. maja 1992. godine pa do 25. augusta 1995. godine, Tuzla je tučena hiljadama projektila raznih vrsta i kalibara. Oko 90 odsto tih projektila ispaljeno je sa lokaliteta Majevica, a ostalih 10 sa lokaliteta Ozrena. Tuzla je u tom periodu granatirana minobacačima, haubicama, topovima, tenkovima i raketama zemlja zemlja, ali i kasetnim projektilima.

Većina projektila sa Majevice je ispaljivana sa lokaliteta Ostojići, Cviljevina, Makin stan, Površnice, Ploče, Modrašnica, Kapljevac, Greda.


Oružane snage BiH


Tenkovi su uglavnom djelovali sa puta koji povezuje Površnice sa Modrašnicom. Sa namjerom da ubiju što više civila, Karadžićevi i Mladićevi vojnici, osim iz pravca Majevice, povremeno su i iznenadno Tuzlu granatirali i iz sasvim drugog pravca, iz pravca Ozrena.
Način granatiranja Tuzle i vrste ispaljenih projektila ukazuju na osnovni cilj agresora, usmrtiti i raniti što veći broj civilnog stanovništva. Haubički, topovski i tenkovski projektili, kojima je najčešće tučena Tuzla, pripadaju skupini parčadnorušečih, koji se nakon aktiviranja rasprskavaju u prosjeku na 1000 do 1.500 parčadi. Opasnost djelovanja se uvećava jer padaju na čvrstu, asfaltnu podlogu.


Počast odaje Željko Komšić



Granatiranje Tuzle predstavljalo je sistematsko terorisanje stanovništva. Tome svjedoči i činjenica da je agresor često primjenjivao metodu ispaljivanja samo po jednog projektila u nepravilnim razmacima od 45 do 60 minuta. Zna se da je prvi projektil najopasniji, od njega civili masovno stradaju.



Od ukupnog broja projektila kojima je gađana Tuzla, samo 5 odsto odnosi se na selektivno djelovanje po lokalitetu kasarne u Solini, industrijskoj zoni i releju na Ilinčici. Ostalih 95 odsto projektila ispaljeno je na urbano područje.
Do sada je utvrđeno da su u periodu od 15.05.1992. godine do 25.08.1995. godine na taj način vojska Jugoslavije i paravojska takozvane Srpske Republike pod komandom Radovana Karadžića i Ratka Mladića, u Tuzli ubili preko 200 i ranili preko 1000 civila.

Dok su čitana imena i prezimena ubijenih civila, u tišini, sjedinjeni u bolu, polagano je cvijeće i odavana počast nedužnim žrtvama.


Ratni gradonačelnik Tuzle Bešlagić sa suprugom


Cvijeće i vijence položili su predstavnici vjerskih zajednica, porodica nastradalih, Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Skupštine TK, Vlade TK, Općinskog vijeća Tuzla, Općine Tuzla, oružanih snaga BiH, Univerziteta u Tuzli, političkih partija, Crvenog križa, sportista, škola, boraca, raznih udruženja i organizacija, među njima i Udruženja nastradale djece Sarajeva 1992 -1995. i mnogi drugi.

JOŠ SLIKA


S.M.