TUZLARIJE - VIJESTIDeset godina Panonskih jezera Kao na jadranskoj magistrali  Spuštam se sa Bukovčića, polako, ugrijalo pravo, a misli odlutale kako znaju kad se šeta pored bijelih nišana. Malo pomalo pažnju mi privukoše glasovi, dovikivanje, jezera još ne vidim ali kupače čujem. Podsjeti me to na isti ugođaj kad se na jadranskoj magistrali, visoko iznad mora, čuju glasovi sa plaže. Zastanem da malo pogledam šta se dole dešava, a pored se zaustavljaju kola, djevojka sa mjesta suvozača pita kako da dođu do plaže. Odgovaram, pokazujem, a u sebi razmišljam "čuj ti to, pitaju me u Tuzli za plažu". Odoše oni da traže plažu, a ja baš kao na magistrali, pa i oni odbojnici iznad slapova me na nju podsjećaju, kao i zvuci vozila što se penju prema Gradini. Ipak, tu se sličnost završava. Pogled na grad i nabujalo zelenilo uz cestu jasno mi govore gdje sam. Nije more, nije magistrala ali je prelijepo. Mogu ih snobovi i zlobnici nazivati barama, kako hoće, ali jezera su oplemenila Tuzlu. Čudan smo mi narod. Da je ova ljepota u nekom drugom gradu kukali bi što i mi nemamo nešto takvo. Pošto je tu gdje jeste, omalovažavanje i olajavanje su gotovo prirodni, a nisu. Prije par godina pijem kafu sa prijateljem, znam ga u dušu još iz školskih dana, jedan od onih za koje se kaže "dobar ko hljeb". Kad spomenuh da ću popodne na jezero dohvati se on priče koju sam već puno puta slušao, a svodi se na čuđenje kako se mogu kupati u bari, ljudi u nju mokre, đeriz pravi, boleštine se šire samo što se o tome ne smije pričati. Znao sam i prije nego što sam ga upitao da prepričava tuđe priče, da na jezeru nikad nije bio. Elem, nagovorim ja njega da on pođe samnom i eno ga, ne možeš ga iz "bare" više istjerat´. Ni prvi ni posljednji, puno je takvih "preobraćenih". Priznajem, i sam sam preobraćen, ali na malo drugačiji način. Kada se počelo pričati o gradnji Panonskog jezera na prostoru Pinge, sigurnije je bilo da se bude skeptik nego da se ideja objeručke prihvati. Lakše je bilo zamisliti da će Pinga progutati i jezero, kao što je progutala i ogromne količine zemlje koje su nju nasipane, nego povjerovati da se na njoj može išta izgraditi. Možda bi tako rezonovao i Imamović da je od tehničke struke, pa ideju odbacio u startu. Srećom, pravnik je i nije se zamarao mogućom blamažom koja bi opterećivala inženjera na njegovoj poziciji. Čovjek, kako sam kaže, "zasanj´o jezero" i ono se izgradi. Poslije i drugo, pa slapovi, pa treće. Kamo sreće da se ima para pa da se izgradi i četvrto, i još koje, da budemo grad slanih jezera poput onog u Americi.  
1974.   Otvaranje prvog jezera  2008. - gradi se drugo jezero  Izgradnja slapova      Priprema placa za treće jezero     A.M. |