TUZLARIJE - VIJESTIZaboravljena godišnjica Nagrada Fondacije Alfons Komin gradu Tuzla Nagradu Fondacije Alfons Komin iz Barselone za 1993. godinu podijelili su grad Tuzla i sarajevski dnevni list „Oslobođenje“. Nagrada se sastojala od plakete i novčanog iznosa.
Prije dvadeset godina, tačnije 28. juna 1993. godine, grad Tuzla je dobio prestižnu međunarodnu nagradu Fondacije Alfons Komin iz Barselone. Ova Fondacija svake godine dodjeljuje prestižnu nacionalnu i međunarodnu nagradu pojedincima ili grupama koje se ističu svojom borbom za pravdu, slobodu, mir i ljudska prava. U proteklih trideset godina među dobitnicima ove nagrade su Nelson Mendela (1986.), narod Palestine (1988.), Aleksandar Dubček (1990), iračke nevine žrtve Zaljevskog rata (1991.), grad Tuzla i sarajevsko Oslobođenje (1993), Alžirka Salima Gezali, glavna urednica časopisa “La Nation (1996.), kurdski narod (1999.), Revolucionarno udruženje žena Afganistana (2003.)... Gradonačelnik Tuzle gosp. Bešlagić nije mogao otputovati na ceremoniju uručenja nagrade, jer se grad nalazio u saobraćajnoj i komunikacionoj blokadi, te je odredio svog izaslanika gosp. Faruka Ibrahimovića, koji se s grupom Tuzlaka nalazio u Zagrebu čekajući na povratak u Tuzlu nakon obavljenih službenih putovanja. Svečanom uručenju nagrade obavljenom u Vijećnici Barselone prisustvovale su brojne zvanice iz političkog, privrednog, društvenog i kulturnog života Barselone. Jedan od pozvanih bio je i Hoze Marija Mendiluse, koji je vršio dužnost specijalnog izaslanika UNHCR-a za bivšu Jugoslaviju od 1991. do 1993. godine, ali nije mogao prisustvovati ceremoniji te je poslao pismo u kojem izražavaj veliku zahvalnost Fondaciji na pozivu, a istovremeno upućuje čestitke na više nego pravom izboru nagrađenih. Donosimo nekoliko izvadaka iz tog pisma: „Moj prijatelj, gradonačelnik Tuzle, jeste oličenje herojskog napora, koji uprkos svim zločinima i pritiscima nastavlja sa izgradnjom multietničkog zajedništva. Taj opkoljeni i ugroženi grad Centralne Bosne mnogo sam zavolio. Njegova borba za jednu Bosnu, Bosnu mira i zajedništva čini ga vrijednim svih nagrada.“ Govoreći o ulozi Međunarodne zajednice, Mendiluse kaže: „Kada bih mogao i lično biti prisutan izrazio bih sve što osjećam prema onome što Međunarodna zajednica čini, sa željom da izrazim svoj bijes i sramotu zbog opće nemoći. Bijes zbog toga što vidim kojim pravcem se vode pregovori o BiH i sramotu zbog toga što pripadam Međunarodnoj zajednici, koja čini se nije spremna da brani principe koje i sama proglašava, da odlučno poduzme nešto protiv povratka na „zakon džungle“ iako govori o Novom međunarodnom poretku. Nikada neću zaboraviti širom otvorene oči djece, žene i starce u nebrojeno puta ponovljenim užasima koji su bili moja svakodnevica u BiH: očekivali su i očekuju od nas nešto više od humanitarne pomoći koja im se dotura u skoro zanemarivoj količini. Imaju pravo na budućnost a mi to negiramo. Sa mojom nedirnutom nadom u bosanski narod i razočarenjem u nas, sa strahom da se teror proširi i van granica napadnute Bosne i sa ubjeđenjem da je sada upravo moment da se zaustavi neprijatelj tolerancije i svi oni koji siju etničku i religioznu mržnju, prije nego što nas osvoje, “ završava svoje pismo Hoze Marija Mendiluse. Cjelovit tekst ovog pisma i kraći izvještaj s ceremonije prenesen je građanima Tuzle iste večeri preko talasa Radio Tuzle zahvaljujući pomoći španskog bataljona u sastavu UNPROFOR-a u BiH. Izaslanik gosp. Bešlagića, gosp. Faruk Ibrahimović obraćajući se prisutnim je između ostalog rekao: „Došao sam u zemlju koja je bogatstvo svog kulturnog nasljeđa, koje su ostavljale druge civilizacije, ljubomorno čuvala stoljećima. Nažalost, u našoj zemlji pored genocida na nesrpskim narodima, muslimanima i Hrvatima, imamo i stravičan kulturocid – uništavanje svih kulturnih dobara jedne civilizacije koja pripadaju ne samo muslimanima nego i svim narodima naše zemlje podjednako. To je neshvatljiva želja da se unište tragovi postojanja jednog naroda prvenstveno jedne kulture koja je davala, ali i primala različite kulturne uticaje. Tužno je da savremena Evropa mirno posmatra ovu krvavu dramu u svome srcu potkraj dvadesetog stoljeća više od godinu dana. Bojim se da smrt Bosne i Hercegovine znači i smrt demokracije u Evropi.“ „Zahvaljujem se vašoj zemlji i njenom narodu na naporima koje ste činili i koje činite na uspostavljanju mira u Bosni i Hercegovini. Nažalost, tragediju našeg rata osjetili ste i vi. I vaši vojnici položili su živote u nastojanju da uspostave i održe mir i humanitarne koridore. Ovom prilikom upućujem izraze sućuti njihovim najbližim“. „ Na kraju izražavam neuništivu želju i nadu građana i gradonačelnika Tuzle da će uskoro doći vrijeme mira u naš grad i državu i da ćete kao predstavnici Barselone doći u našu zemlju i Tuzlu da se upoznate s našim težnjama i željama za sretnijom budućnošću idući ka tome cilju sa ostalim zemljama Evrope. Pridružujući se porodici nosilaca priznanja Fondacije Alfons Komin nastavićemo tradiciju življenja zajedničkog života svih naroda. Uvjereni smo da ćemo opravdati ukazano povjerenje, “ završio je svoje obraćanje gosp. Ibrahimović. Nagradu su uručili predsjednik Fondacije Marija Luize Olivers i gradonačelnik Barselone Paskvalj Maragalj,
Španski mediji, elektronski i štampani, objavili su opširne izvještaje s ove svečanosti, dajući dosta prostora dobitnicima nagrade.   Odlazak gosp. Ibrahimovića u Barselonu pomogli su Logistički centar Tuzle u Zagrebu i nekoliko Tuzlaka koji žive u Zagrebu i Njemačkoj. |
