TUZLARIJE - VIJESTIUdruzenje pripadnika policije 1991-1995 ,,4 April“ Tuzla Tuzla je branila temeljne vrijednosti civilizacije Udruzenje pripadnika policije 1991-1995, , 4 April“ Tuzla u skladu sa programom obilježavanja 15. maja, dana odbrane Tuzle daje sljedeće saopštenje za javnost,  Agresija na Bosnu i Hercegovinu dio je dugo pripremanog i razrađivanog programa stvaranja „velike Srbije“. Raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Jugoslavenska narodna armija se otvoreno stavila na stranu srpsko-crnogorskog rukovodstva, te je već od septembra 1991. godine prestala biti armija jugoslovenskih naroda. Povlačenjem jedinica Jugoslovenske narodne armije iz Slovenije i Hrvatske, krajem 1991. i početkom 1992. godine, izvršila je „tihu“ okupaciju Bosne i Hercegovine, dakle, prije njenog međunarodnog priznanja. Stavljajući se u funkciju veliko-srpskog projekta, JNA je prije početka agresije oduzela oružje teritorijalne odbrane BiH i stavila ga u vojne magacine pod svoju kontrolu. Bosna i Hercegovina je u to vrijeme teške političke i ekonomske krize, kao suverena federalna članica SFRJ, na referendumu građana odlučila da živi kao samostalna i nezavisna država.Referendumom, čije je rezultate priznala međunarodna zajednica, Bosna i Hercegovina je rekla da neće biti dio veliko-srpskog ili velikohravtskog projekta.To je bio povod da se na Bosnu i Hercegovinu izvrši brutalna agresija od strane Srbije i Crne Gore, a kasnije dijelom i Republike Hrvatske, čije se državno rukovodstvom, nakon dogovora u Karađorđevu i praktično uključilo u nasilnu podjelu bosanskohercegovačke države, pogrešno procjenjujući ishod borbe i odlučnost be-ha patriota da brane njen suverenitet, teritorijalni integritet, nezavisnost i međunarodni subjektivitet. Embargo na oružje, koji je bio nametnut u septembru 1991. godine od strane Savjeta bezbijednosti Organizacije Ujedinjenih Naroda onemogućio je legalne organe BiH da obezbijede naoružanje, municiju i ostala materijalno-tehnička sredstva za odbranu od agresije. Strateški cilj agresora je bio da, po svaku cijenu, održi komunikaciju Beograd-Bijeljina-Tuzla-Doboj-Banja Luka-Knin. Pošto je Tuzla već bila tiho okupirana, agresor nije imao nikakvih problema u transportu tehnike i ljudstva dok je trajao rat u Hrvatskoj. U prvo vrijeme nije imao ni razloga za započinjanje borbenih dejstava u samom gradu. Agresor je primjenio strategiju „rešetke“ koja je podrazumijevala da se jakim snagama i savremenim borbenim sredstvima pokriju ključne tačke i strateški objekti i tako prostor regije kontrolira u cjelini. Pošto je 15.maja1992. godine izgubio možda najveću bitku, izgubio je komunikaciju preko Tuzle i počeo je intenzivno koristiti ranije obezbijeđenu rezervnu komunikaciju – Posavski koridor. Tuzla je grad koji je sa okolnim općinama agresor planirao okupirati u posljednjoj fazi prodiranja i zauzimanja sjeverno-istočne Bosne.Plan nije mogao ostvariti zahvaljujući rješenosti i hrabrosti građana Tuzle i njenog rukovodstva da po cijenu života odbrane slobodu. Građani Tuzle opredjelili su se za odbranu jer su bili svjesni da bi agresor u njihovom gradu počinio veće zločine od onih koje je već počinio u Bijeljini, Zvorniku, Bratuncu, Brčkom i drugim gradovima i selima Bosne i Hercegovine. Odluka da se sopstvenim snagama brani grad i njegovo stanivništvo bila je u datim uvjetima jedino moguće rješenje, utoliko prije što se zaštita i pomoć nije mogla očekivati od međunarodne zajednice, niti drugih gradova Bosne i Hercegovine. Prigovori koji su upućivani Tuzli da je sa zakašnjenjem stupila u otvorenu borbu protiv agresora, neutemeljeni su i neopravdani. Procjena općinskog rukovodstva da se izbjegne svaki konflikt i ne uzvraća na provokacije agresora, prije nego se izvrše neophodne pripreme za odbranu- bila je ispravna!U protivnom, daleko nadmoćniji agresor vrlo brzo bi iskoristio te povode i okupirao grad. U sklopu ukupnih priprema za odbranu Tuzle poseban značaj ima Odluka o formiranju 37 rezervnih stanica milicije. Ove stanice i manevarske jedinice milicije bile su tada jedina oružana snaga koja je branila Tuzlu. Na poziv općinske vlasti, patrioti Tuzle su se masovno odazvali da brane grad i domovinu od agresije.Time su iskoristili svoje ljudsko i svoje ustavno pravo da brane slobodu svoje domovine!U vrijeme odbrane Tuzle na Brčanskoj Malti, 15. maja 1992. godine, u rezervnim stanicama milicije i manevarskim jedinicama bilo je preko 4.000 patriota iz reda svih naroda. Nakon odbrane na Brčanskoj Malti izvršena je transformacija Stanice javne bezbijednosti Tuzla.Oko 3.000 pripadnika Stanice javne bezbijednosti se transformisalo u novoformirane brigade Armije BiH. Da policija nije sprečila pljačku i otuđenje naoružanja Teritorijalne odbrane općina Tuzla, Lukavac i Srebrenik koju je pokušala izvršiti agresorska vojska iz magacina na Kozlovcu, bilo bi veoma upitan daljnji ishod odbrane Tuzle, regije pa i Bosne i Hercegovine. Nekoliko hiljada pješadijskog naoružanja, veliki broj artiljerijskih oruđa, velike količine municije, sredstva veze i druga MTS, bili su značajni za naoružavanje jedinica TO Bosne i Hercegovine! Iako jedinice odbrane 15.maja 1992. godine nisu bile spremne za ulazak u borbene sukobe protiv daleko tehnički nadmoćnijeg agresora, usljed iznenadnog isprovociranog napada, bile su prisiljene da u samoodbrani odgovore na vatru. Prvi veliki poraz u Bosni i Hercegovini agresorska vojska doživjela je na Brčanskoj Malti, 15. maja 1992. godine. Tada su branioci Tuzle osujetili planove neprijatelja da grad napadne iz više pravaca, a potom da ga okupira. Borbe koje su u početku vođene na istočnim prilazima grada uspješno su završene potiskivanjem neprijatelja na Majevicu, koji će odatle i sa Ozrena granatirati grad i njegovu okolinu punih četiri godine. Tuzla je jedan od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini koji nije bio žrtva paravojnih snaga. Tokom najtežeg perioda svoje historije, Tuzla je uspjela sačuvati multietnički i multikulturalni duh grada. To što je bila ustavna i zakonska obaveza policije da brani živote i imovinu građana agresor je iskoristio za neviđenu hajku i optužbu čime negira pravo građana na odbranu.Pravosuđe Srbije je pravo na odbranu građana suverene države Bosne i Hercegovine prvobitno pretvorilo u monstruozne optužbe protiv 59 građana Tuzle.A, u zadnjih deset godina 6 uglednih građana Tuzle srbijansko pravosuđe optužuje za „ratne zločine“. Tuzla je, kao i svoje, zbrinjavala i ranjenike- agresorske vojske iz kolone, i nakon hospitalizacije ih pustila da se vrate svojim kućama.Takođe, sutradan-16. maja 1992. godine pušteni su, bez ikakvih uslovljavanja, 200 agresorskih vojnika iz kolone.Tuzla je pokazala svoje ljudsko lice jer je prema agresorskim vojnicima postupala poštujući sve međunarodne konvencije. Štitila je ljudksa prava i slobode svih građana. Štitila je multikulturnu, multietničko i multikonfesionalnu sliku Bosne. Tuzla je branila temeljne vrijednosti civilizacije. Zato je nemoralno i licemjerno optužiti za zločine branitelje i rukovodstvo Tuzle. Sljedbenici lika i djela Miloševića, Karadžića i Mladića sprovode osvetuljubive, pravno neutemeljene, dakle, montirane pravosudne procese protiv ljudi koji su branili pravo na život.Time žele izjednačiti žrtvu i zločinca, odnosno agresiju i borbu protiv nje. To je uzaludan posao.To zna cijeli svijet, to zna i srbijansko pravosuđe.Konačno, zadnje je vrijeme da to znaju i pravosudne i političke vlasti države Bosne i Hercegovine i da stanu u zaštitu svojih građana koji su izloženi pravnom nasilju Srbije. Predsjednik udruženja: Budimir Nikolić |