TUZLARIJE - VIJESTIOdržana press konferencija povodom Šestih međunarodnih književnih susreta Sve spremno za start susreta Povodom 6. Međunarodnih književnih susreta CUM GRANO SALIS, koji će se održati od 7. do 10. septembra u Tuzli, danas je održana press konferencija na kojoj su uz Franju Kovačevića, pomoćnika načelnika Općine Tuzla i ujedno predsjednika izvršnog odbora manifestacije, nešto više rekli i Enisa Žunić, direktorica Narodne i univerzitetske biblioteke "Derviš Sušić " i članica izvršnog odbora, zatim Mustafa Sušić, direktor Doma mladih i član izvršnog odbora i Milenko Iliktarević, direktor Narodnog pozorišta.  U organizaciji 6. Međunarodnih književnih susreta prvi put uz Općinu Tuzla učestvuju i Javne ustanove, Narodno pozorište, Narodna i univerzitetska biblioteka i Dom mladih. Organizatori su se protrudili da "CUM GRANO SALIS" izdignu na jedan viši nivo, pozvali su veliki broj eminentnih gostiju, poslali preko 200 pozivnica izvan Tuzle i Bosne i Hercegovine te priredili zaista lijep program. Tako će svi zainteresovani u petak na Sonom trgu u okviru Muzeja moći pogledati izložbu knjiga posvećenu djelu Meše Selimovića, za isti dan su predviđen i razgovor na temu Izdavači iz BiH i šire, nakon čega slijedi obilazak grada. U 19:00 u BKC-u predviđeno je Svečano otvaranje 6. Međunarodnih književnih susreta. Tom prilikom će biti izvedena i pozorišna predstava "Tvrđava" a zatim čitanje proze i poezije na Panonskom jezeru. Centralni događaj je svakako Svečanost proglašenja i dodjele nagrade "Meša Selimović" za najbolji roman objavljen u 2005. godini na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije koja će se održati u Narodnom pozorišu. Pet nominiranih romana su: „Pristajanje“  Roman „Pristajanje“ Slobodana Novaka je odlična proza u kojoj se prepoznaje karakterističan rukopis autora najznačajnijeg romanesknog opusa u savremenoj hrvatskoj knjiž evnosti. „Pristajanje“ se nastavlja na niz započet lirskim „Izgubljenim zavičajem“, nastavljen legendarnim „Mirisima, zlatom i tamjanom“ dopunjenih (auto)ironičnim „Izvanbrodskim dnevnikom“. „Noćno vijeće“  Najnoviji roman Dževada Karahasana situiran je u Foču, u 1991. godinu, neposredno prije početka novog sukoba u kojem će, nakon iskustva iz Drugog svjetskog rata, od četnika ponovo stradati Bošnjaci. Karahasanu je tuđa jeftina politizacija i površna pripovjedačka efektnost, stoga on ne prikazuje izravno taj sukob kao jednostavnu borbu Dobra i Zla, već analizira stanje duhova u gradiću nad kojim se nadvija prijetnja tragičnog sukoba. Radi se, nesumnjivo, o jednom od najsnažnijih romana savremene, ne samo bh. književnosti.
„Vječnik“
„Vita Activa“
„Ko plače“
"Mi smo danas imali završnu konferenciju za novinare na kojoj smo upoznali sve medije sa svim priprema koje su u organizaciji Međunarodnih književnih susreta do sada bile. Dali smo medijima kompletan program Međunarodnih književnih susretna koji se održavaju šesti put. Postale su jedna tradicija, nezaobilazni dio kulturnih dešavanja u gradu. Ja mislim da ćemo ove godine pokazati na pravi način da su Međjunarodni književni susreti regionalni kulturni događaj. Izvrišili smo opsežne pripreme, imali smo za to dovoljno vremen, pomjerili smo Međunarodne književne susrete za početak septembra, početak školske godine, da bi što veći broj učenika, nastavnika i profesora književnosti bosanskog mogli prisustvovati i dodjeli nagrade "Meša Selimović" za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije. S.M. |
Roman koji je Nedžad Ibrišimović pisao 30 godina predstavlja zaokruženo, višeslojno djelo iznimne ljepote i izbrušenosti. Njegov rukopis ispisan je uzvišenim, skoro sakralnim stilom, bogatim onim retoričkim ukrasima i figurama karakterističnim za svete spise. Povijest u ovom romanu, i jeste i nije tu, jer vječnik i jeste i nije živ, i jeste i nije mrtav. Nedžad Ibrišimović u bh., ali i u regionalnoj i evropskoj tradiciji pisanja romana, obrađuje rijetku i zahtjevnu tematiku, tematiku kulturalnih formi sjećanja i to sjećanja na neobične i čudnovate ličnosti iz evropske i izvanevropske legendarne povijesti. 
Za temu svog romana Viktor Ivančić uzima prisluškivanje novinara, sramotnu metodu koju je Tuđmanov režim na tom „Feralovom“ uredniku vrlo uporno i zdušno prakticirao. Roman započinje kao špijunski triler da bi se ubrzo prometnuo u duboku psihološku studiju karaktera sluge režima, uhode. „Vita Activa“ je roman kojim se Ivančić ponovo iskazuje najupornijim (ako ne i posljednjim) higijeničarom savjesti nacije, nacije koja ima prokletu navadu vrlo kratkog, i što je još gore, selektivnog pamćenja.
„Ko plače“, prvi roman Sanje Domazet, zamišljen je kao književno, ali i kao muzičko djelo. U njemu se, u dursko molskom tonalitetu neprestano prepliću tri priče o tri ženske sudbine iz tri različita vremena i prostora. Ovo je roman koji želi govoriti o naličju svih najvažnijih fenomena ljudskog života: rađanja, smrti, ljubavi i strasti, na način neobičnog, netipičnog, duboko ličnog, pa utoliko i literarno sugestivnog tretmana erotskih, tantanoidnih i mitskih zona čovjekove svijesti, i sve to iz ženske, čulnošću obilježene, „meke“ perspektive.