TUZLARIJE - VIJESTI

28.01.2007.
Preuzeto iz Oslobođenja
Načelnik Jasmin Imamović o kulturnoj politici

Regionalni centar koprodukcije Finansirali ste predstave “Faust” i “Hamlet”, reditelja Harisa Pašovića. Upravo to jedan je od razloga zbog kojeg pojedinci kritiziraju vašu kulturnu politiku.
-Svake godine sarađujemo sa Harisom Pašovićem i svaki put te predstave budu i više nego zapažene. Radi se interregionalnoj saradnji i o projektima koji, kada je u pitanju medijska podrška, dođu i do CNN-a. Mi hoćemo biti regionalni teatarski centar, a sarađujući sa Harisom Pašovićem, jednim od najvećih bh. reditelja, u tome ćemo, nadam se, i uspjeti. Ali, mi takođe podržavamo i projekte Sulejmana Kupusovića, iako su to reditelji sasvim različitih ukusa. Nažalost, ovdje uvijek imamo samo gostujuće reditelje, a nemamo lokalnih. Ali i pored toga, u ovom gradu nastaju novi teatri i novi projekti.

Nakon razgovora, objavljenih u Oslobođenju, sa slikarom Nesimom Tahirovićem i direktorom Međunarodne galerije portreta Ćazimom Sarajlićem, te njihovih negativnih stavova prema kulturnoj politici kakva se vodi u Tuzli, razgovarali smo o tome i sa načelnikom Tuzle Jasminom Imamovićem.

Iako postoje oprečni stavovi o pitanju kulturne “klime” u Tuzli, Imamović je izričit kada kaže da se za kulturu nikada nije izdvajalo više sredstava iz općinskog budžeta, te da je za loše stanje u kakvom je Galerija portreta primarno odgovoran njen glavni čovjek:

-Svi znaju da je naša strategija tolerancija, talenat, tehnologija. Kada je u pitanju talenat, nastojimo što više ulagati, iako je to primarna djelatnost Kantona. Kada sam došao na mjesto načelnika, 2001. godine, budžet je iznosio 19 miliona maraka, od čega je 0.5 izdvajano za kulturu. Sada je budžet preko 45 miliona maraka, a za kulturu se izdvaja preko 3 odsto od ukupnog iznosa budžeta. To znači da su se ulaganja u kulturu finansijski povećala za 20 puta, u odnosu na 2001. godinu. Ne tvrdim da je kultura u sjajnoj situaciji, ali da brzim koracima idemo naprijed, to je tačno.

Kojim se kriterijima vodite kada je riječ o kulturi?
- Kriterijima nauke, struke i prakse razvijenih gradova. Naravno, oslanjamo se i na sugestije građana i veliko kulturno naslijeđe koje ovaj grad ima. Mi pružamo jednake šanse za svakoga. Ali, da bi se podržala jedna knjiga, predstava ili izložba, naše propozicije su stroge. Mora se imati ideja, program i na kraju, određena izložba mora se odraditi, knjiga napisati, jer se novac mora opravdati. U slučaju da se ne uradi tako, novac se ne može dobiti ponovo. Dakle, naše propozicije podrazumijevaju rad i rezultate rada, a to mnogima smeta.

Proizvoditi umjetnost po diktatu “divljeg” tržišta ili ostati dosljedan svojoj umjetnosti, dilema je koja se iz estetske seli u etičku dimenziju stvaralaštva i poprima egzistencijalne naboje.
- Ako želite napraviti izložbu, konkurisaćete, a mi ćemo vas finansijski podržati. Pri tome ne ulazimo u to da li ste se priklonili komercijalnoj matrici ili ste ostali dosljedni sebi. Mi ne naručujemo slike, niti knjige. To je stvar vaše umjetničke slobode i vi ste ti koji snosite odgovornost za kvalitet svog umjetničkog rada.

Ko je odgovoran za loše uslove u kojima Međunarodna galerija portreta jedva opstaje?
- Zakonom naše zemlje, direktor je najodgovornija osoba za finansiranje i funkcionisanje ove institucije. To znači da direktor treba da predlaže projekte i podnosi finansijske izvještaje. Galerija raspolaže sasvim dovoljnom svotom novca da bi se u njoj radilo i da bi ostvarivala prihod, a ne samo rashode. Osim toga, konstantno mi stižu pritužbe slikara kojima nije dozvoljeno da izlažu tamo. Mladima se kaže da su mladi, a s druge strane, slikarima koji su Akademiju završili prije 50 godina, kaže se da su stari, pa im nije dozvoljeno da naprave promociju fotomonografije, kao što je bio slučaj sa Zdravkom Novakom. Mi smo sada u fazi analiziranja problema i stanja u Galeriji. Sljedeće sedmice izlazi konkurs za direktora Galerije i situacija će se sigurno popraviti, jer planiramo napraviti inventuru slika, evidentirati probleme. Nju treba kadrovski ojačati i tu trebaju doći ljudi koji ispunjavaju zakonom propisane uslove. Radi se o državnom poslu i odgovara se državi, prema tome, tu mora biti neko ko ima visoku stručnu spremu umjetničkog smjera.

Koji i kakav je put afirmacije mladih umjetnika?
-Za početak bi se, na primjer u Galeriji, trebali pustiti da izlažu mladi ljudi, koji imaju reference. Vrata Galerije bi našim postdiplomcima Akademije likovnih umjetnosti trebala biti otvorena, jer s njima dolazi i njihova generacija, puna ideja. A odatle, naravno, dolaze i prihodi. Smislio sam više načina za razvoj mladih akademskih slikara. Pet ili šest akademskih slikara dobiti će ateljee, ali i Udruženje likovnih umjetnika će dobiti atelje, iako tamo nisu svi akademski obrazovani. Pored toga, ateljei će se dodjeljivati i za grafički dizajn, Teatar mladih, Teatar kabare... Time idemo u pravcu razvoja kreativne industrije, a mladi će slikari dobiti šansu za razvoj.

(Amila ČITAK-Oslobođenje)