TUZLARIJE - VIJESTITuzla na stalnom udaru “zdesna” Vjerski i politički djelitelji u ofanzivi!? Piše: Vehid Jahić Tuzla je za kratko vrijeme u nekoliko slučajeva postala predmet posebne pažnje javnosti. Pogibija i sahrana vehabije Jusufa Barčića u Tuzli, izazvala je veliku pažnju, pa i komentare gradske vlasti. Po građanskim i islamskim normama čovjek može biti sahranjen gdje žele njegovi najbliži, ali... Dženaza Barčića je najavljena u rodnoj Kalesiji, gdje žive njegovi najbliži. Onda je iznenada na dan sahrane najavljeno da će to biti u Tuzli. Dženaza je bila svojevrsna i velika vehabijska smotra. Zanimljivo je da su se sljedbenici umrlog Barčića od jutarnjih sati počeli pojavljivati u gradu. Očito, oni su unaprijed znali gdje će biti posljednji ispraćaj. Gradske vlasti su negodovale što je u Tuzli sahranjen Barčić. U osnovi negodovanja je bojazan da neke snage ne pokušaju od Tuzle napraviti jedno od stjecišta vehabija. Zbog toga je jasno poručeno da će to lokalne vlasti spriječiti. Pokušaj sataniziranja Tuzle Samo nekoliko dana kasnije, Tuzla i njene lokalne vlasti su predstavljene kao pokretači zla. Učinio je to za Vaskrs episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda. Pravoslavna crkva u Bijeljini je poslužila kao politički poligon. U pokušaju sataniziranja Tuzle, Kačavenda je tvrdio kako su u Tuzli iz biblioteke odstranili sve knjige pisane ćirilicom, te kako gradske vlasti prave vještačko jezero na lokaciji Pinga, kako bi navodno ugrozili stabilnost Pravoslavne crkve u ovom gradu. Kačavenda, koji je imao veće zasluge za stabilnost komunizma na ovim prostorima, djelujući kao saradnik političke policije i tada je mantiju zloupotrebljavao “cinkareći” građane vjernike. Danas bezočno pokušava širiti laži o Tuzli. Tokom i nakon rata, isti Kačavenda je izmišljao razne gluposti o Tuzli, od tvrdnji da mu vlasti opstruiraju povratak, do raznih drugih izmišljotina. U Tuzli je već počela predizborna kampanja. To su vremena kada stranke desne provenijencije, političke prilike u gradu žele prikazati kao veoma krute i netolerantne. Ovih dana po toj recepturi su se zajednički oglasile HDZ i SNSD. U njihovoj poruci se implicite podrazumijeva da su oni ekskluzivni zastupnici Hrvata i Srba. Da bi za ove dvije kategorije građana obezbijedile što više vlasti u gradskom parlamentu, najavili su i mogućnost formiranja zajedničke liste. Njihovo je pravo da formiraju zajedničke liste, da motiviraju građane za podršku vlastitih programa, ali... Stranke koje sarađuju kao “so i oči” na “svojim prostorima” u Tuzli se čak prividno integrišu, da bi srušili građanski koncept vlasti. Očekivati je da će i druge “desne” stranke podržati iste političke tokove. Tuzla je od prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini – zbog pobjede građanskog koncepta - postala “trn u oku” naciokratskim strankama, koje su tada osvojile vlast. Iste snage koje su dijelile BiH, koje su vršile etničko čišćenje tokom rata, pokušale su to činiti i u Tuzli. Djelomično su i uspjeli, ali je Tuzla sačuvala najveći stepen multietničnosti. Njene lokalne vlasti štitile su svoje građane od nacionalnih dušebrižnika. Dolazili su ovdje emisari raznih struja, od Pohare do drugih, koji su pokušavali destabilizirati lokalnu i armijsku vlast tokom rata. Međutim, bili su najureni. Dolazili su i mudžahedini iz Zenice, da “prave red” u gradu, ali su isti dan vraćeni nazad. Bez obzira što je Tuzla, tokom rata, bila jedna od svijetlih civilizacijskih tačaka na mračnom Balkanu, propagandna mašinerija Slobodana Miloševića i SDS-a je tvrdila da “Jalom plutaju leševi Srba”, da je na stadionu Tušanj koncentracioni logor, da se u gradu događaju silovanja, te mnoge druge gluposti i izmišljotine. Produkcija mržnje Nakon rata Tuzla je opet satanizirana, posebno od strane HDZ i SDA, kao sredina u kojoj su ugroženi Bošnjaci i Hrvati, navodno od boljševika, kako su uglavnom nazivali lokalnu vlast. Međutim, posebni pokušaji sataniziranja su dolazili od SDS-a, koji je kao i duge vladajuće stranke opstruirao povratak. Kao glasnogovornik ovih snaga često se javljao baš Kačavenda. On je od dolazaka u Tuzlu pravio scene, tražio posebnu zaštitu, zbog navodne ugro- ženosti, širio neistinu o položaju Srba u Tuzli i slično. U Tuzli mu nikad nije falila “dlaka s glave”. Tu je bez problema pravio karijeru policijskog doušnika, održavao emotivne veze za koje je čitav grad znao i godinama, od građana bio uvažavan, kao episkop zvorničko-tuzlanski. Tokom i nakon rata Kačavenda je češće u političkim nego u vjerskim vodama. Često izmišlja poruke, kao što je eliminiranje ćirilice u tuzlanskoj biblioteci, jezero koje ugrožava Pravoslavnu crkvu. Krajnji cilj takvih neistina je produkcija mržnje i netolerancije među narodima. Tuzla nije grad gdje je većina stvari idealna. Naprotiv, ona se suočava sa mnogim problemima, koje desne političke struje koriste da grad i općinu podijele po nacionalnim šavovima. Oni koji su tokom rata poticali građane da se preseljavaju u nacionalno čiste “torove”, danas optužuju gradske vlasti da su vršile progon. Po mnogim indikatorima i političkim analizama, Tuzla je na stalnom udaru naciokratskih snaga, koje su dijelile ovu zemlju, koje su vršile progone, etnička čišćenja, koje su glavni promotori korupcije, kriminala i političko-ekonomske destabilizacije zemlje. Takve snage dolaze do izražaja samo u neregularnim okolnostima. Kada se u društvu uspostavi sistem, te snage prestaju biti faktor na društvenoj sceni. Na nesreću građana BiH, snage takvih opredjeljenja vještim manipulacijama još uvijek se građanima nameću kao nezamjenjive. Zbog njihovog asocijalnog djelovanja građani BiH nemaju kuda u Evropu, nemaju dovoljno posla, nema perspektive za svoju djecu. Tuzla se još uvijek opire takvim snagama. Za izvjesno vrijeme, ili će se logika građanske Tuzle početi širiti BiH, ili će snage podjela “podijeliti” i ovaj grad!? (Vehid Jahić - Oslobođenje) Priredio(la): V.K. |