TUZLARIJE - VIJESTIDenis Bećirović, poslanik SDP BiH u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Poslanička pitanja u vezi Kapije i hapšenja Ilije Jurišića Na devetoj sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Denis Bećirović, poslanik SDP BiH, postavio je dva poslanička pitanja koja zanimaju sve građane Tuzle, zašto nije podignuta optužnica ni 12 godina nakon stravičnog zločina na Kapiji i šta su nadležni organi BiH dužni učiniti da zaštite građane Bosne i Hercegovine za slučaj da budu uhapšeni poput Ilije Jurišića u Srbiji. Oba poslanička pitanja prenosimo u cjelosti. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Poslanik SDP BiH Denis Bećirović Deveta sjednica, Sarajevo, 23.05.2007.godine 1.Tražim od Tužilaštva Bosne i Hercegovine da odgovori zašto 12 godina nakon stravičnog zločina na Kapiji u Tuzli, počinjenog 25. maja 1995. godine, nije podignuta optužnica obzirom da se radi o jednom o najdokumentovanijih zločina? Građani Tuzle i BiH razočarani su spoznajom da ni dvanaest godina nakon stravičnog zločina koji se dogodio 25. maja 1995., kada je jedna granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu, na lokalitetu Kapija ubila 71, a ranila 172 uglavnom mlada čovjeka, nije podignuta optužnica. Ovo pitam, tim prije, što je i ovogodišnje podsjećanje na ovaj zločin bilo popraćeno informacijama koje su zbunjivale javnost. Tako je, na primjer, „Oslobođenje“ od 2.maja 2006. objavilo tekst pod naslovom „Ime ubice nalazi se u ratnom dnevniku“ u kome se, pozivajući na neimenovanog tužioca Kantonalnog tužilaštva u Tuzli, precizira da je „podizanje optužnice zbog masakra na tuzlanskoj Kapiji ... u domenu fantastike“. Neimenovani tužilac za „Oslobođenje“ izjavljuje da „Haški tribunal traži pisanu naredbu za granatiranje, a do nje je u ovom momentu nemoguće doći“. Ovim se, navodno objašnjava blokada mogućeg procesuiranja izvršilaca ovog zločina. U brojnim slučajevima koji su već procesuirani pred Tribunalom u Hagu jasno su iskristalisani pravni stavovi kada je riječ o individualnoj i komandnoj odgovornosti za počinjene zločine. Tako u u predmetu „Krstić“ Pretresno vijeće, u presudi od 2. augusta 2001., paragraf 605, precizira da „i komandant koji je u skladu sa doktrinom o udruženom zločinačkom poduhvatu snosi krivičnu odgovornost za djela koja su fizički izvršili njegovi podređeni“. Zašto domaći tužioci, u slučaju Kapije, nisu potražili nadređene komandante, ako već ne mogu pronaći pisanu naredbu koja bi identificirala podređenog komandanta? I u predmetu „Blaškić“ Pretresno vijeće (presuda od 3. marta 2000., paragraf 281) ističe: „Nije nužno da naređenje bude pismeno ili u nekom određenom obliku; ono može biti eksplicitno ili implicitno. Činjenica da je izdano naređenje može se pokazati posredno izvedenim dokazima“. U istom predmetu (paragraf 308) Pretresno vijeće konstatuje: „Činjenica da neka osoba ima položaj nadređenog predstavlja ozbiljnu indikaciju da ona ima saznanja o krivičnim djelima koja su počinili njegovi podređeni“. Ko i zbog čega sada insistira isključivo na pisanoj naredbi u slučaju Kapija? Zar je moguće da Tužilaštvo BiH nije u stanju razrješiti čvor kompletnog lanca komandovanja na Ozrenu? Namjerno Vam citiram dijelove haških presuda, jer je teško povjerovati da je Tribunal u Hagu nekim svojim pismom upućenom domaćim tužiocima odustao od prakse koju sam primjenjuje. Ako je to neko na svoju ruku i učinio, onda je specifična težina „haškog pisma“ irelevantna u odnosu na pravnu praksu koju Tribunal primjenjuje procesuirajući ratne zločine. Učinite to pismo, ako postoji, javnim jer ni u kom slučaju ne može uticati na tok istražnih radnji, ali će javnosti mnoga šta objasniti. Zašto se domaći tužioci nisu oslonili na hašku praksu, a ne da se kriju iza jednog pisma? Sve ovo govori da zločin na tuzlanskoj Kapiji prati neefikasna domaća istražna mašinerija koja nije sposobna podignuti optužnicu. Zbog svega toga, kao poslanik u Predstavničkom domu, javno Vam postavljamo pitanje i očekujem odgovor: Zašto je u slučaju Kapije pravda spora? Poslanik SDP BiH Mr.sc.Denis Bećirović Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Poslanik SDP BiH Denis Bećirović Deveta sjednica, Sarajevo, 23.05.2007.godine U povodu spornog i osnovano sumnjam nezakonitog pritvaranja državljana Bosne i Hercegovine, Ilije Jurišića, a koje se desilo 11.05.2007. godine na aerodromu u Beogradu, u Republici Srbiji, postavljam poslanička pitanja Vijeću ministara BiH, Ministarstvu vanjskih poslova BiH i Ministarstvu pravde BiH, a za koje tražim precizan odgovor u pisanoj formi. 1.Šta su nadležni organi Bosne i Hercegovine – Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo pravde i ambasade odnosno konzularna predstavništva dužni učiniti da zaštite građane Bosne i Herceovine, koji se nađu u situaciji da iz bilo kojih razloga budu pritvoreni od strane organa vlasti druge države? 2.Da li shodno odredbama međunarodnih konvencija, sporazuma ili drugih međunarodnih dokumenata iz krivično-pravne oblasti, te imajući u vidu odredbe Ustava BiH i zakonodavstva BiH, može biti gonjen državljanin Bosne i Hercegovine u stranoj državi, a na temelju krivične prijave koja obuhvata događaj, koji se desio na području Bosne i Hercegovine? 3.Da li je Parlamentarna skupština BiH ratificirala sve međunarodne konvencije, koje se odnose na ekstradiciju i na prenos postupka u krivičnim stvarima, a ako nije, zašto nije? 4.Zašto Bosna i Hercegovina sa Republikom Srbijom nije potpisala sporazum ili protokol, po uzoru na tzv. „Zagrebački protokol“, kojim je predviđeno da će svaka strana goniti svoje državljane, osumnjičene za krivična djela ratnog zločina? 5.Da li Ministarstvo pravde BiH raspolaže saznanjem da se protiv Ilije Jurišića vodi istraga u povodu događaja, koji se 15.05.1992. godine desio u Tuzli na teritoriji međunarodno priznate države Bosni i Hercegovini? 6.Ministarstvo pravde pitam, da li su pravosudni organi Republike Srbije pokušali da obezbijede prisustvo Ilije Jurišića njegovim pozivanjem ( a što su uostalom poštujući odredbu člana 166. Zakona o krivičnom postupku Republike Srbije – vlastite države, bili dužni učiniti). Ukoliko jesu, tražim da mi se odgovori preko kojeg organa su to učinili. Da li su oni to učinili na propisan način, preko Ministarstva vanjskih poslova, Ministarstva pravde i drugih nadležnih organa Bosne i Hercegovine ili putem entitetskih organa i kojih? 7. Da li su u tzv. predmetu Tuzlanska kolona poštovana pravila „Rimskog puta“ od strane organa Republike Srbije, s obzirom na činjenicu da je Haško tužilaštvo vratilo predmet sa određenim oznakama nacionalnim organima Bosne i Hercegovine? Gospodin Ilija Jurišić je dana 11.05.2007. godine, uhapšen na aerodromu Nikola Tesla u Beogradu, a istom je prema saznanjima iz medija rješenjem istražnog sudije određen pritvor od 30 dana. Sam čin hapšenja, prema saznanjima iz medija, pun je spornih pitanja, s obzirom da je za gospodinom Jurišićem raspisana potjernica, a sumnjamo, da u konkretnom slučaju nisu poštovane čak ni odredbe Zakona o krivičnom postupku Republike Srbije o pozivanju osumnjičenog (što je jedan od instrumenata za obezbjeđenje njegovog prisustva u krivičnom postupku). Naime, poziv gospodinu Jurišiću prema mojim saznanjima pribijen je na oglasnu tablu. Dakle, on nije znao, niti je mogao znati da ga neki državni organ poziva, jer mu poziv nikada nije ni pokušan biti uručen. Isto bi se desilo, da je to učinio i neki od organa u Bosni i Hercegovini, pa čak i u Tuzli. Raspolažem nezvaničnim informacijama, da su dana 17.05.2007 godine, dakle prije nekoliko dana organi Republike Srbije, uputili pozive još petorici lica, koji se vezuju za tzv. predmet Tuzlanska kolona, što govori u prilog mojoj tvrdnji. Takvim ponašanjem, pravosudni organi Republike Srbije su po mom mišljenju prekršili član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koju je ratifikovala Republika Srbija, a on podrazumjeva pravo na pravično suđenje. Ako se uzmu podaci sa web stranice Tužilaštva Republike Srbije za ratne zločine (gdje se nalazi spisak predmeta, koje navedeni organ vodi, faza u kojoj se nalaze, te podaci o saradnji sa organima gonjenja drugih država), može se primjetiti da je naznačeno, da u predmetu tzv. Tuzlanske kolone postoji saradnja sa Tužilaštvom Republike Srpske, pa se pitam o kakvoj saradnji je riječ i da li Tužilaštvo Republike Srpske na tom istom predmetu sarađuje sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine koji vodi identičan predmet. Da podsjetim, svojevremeno je po tada važećim pravilima Rimskog puta odnosno Rimskog sporazuma od 18.02.1996 godine, navedeni prdmet ustupljen Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, a zatim je zbog velike osjetljivosti preuzet od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Da li ovaj događaj otvara prostor našim susjedima ili bilo kojoj državi na planeti Zemlji, da njihovi državni organi hapse državljanine Bosne i Hercegovine, kako im „padne na pamet“, a da pri tome državljani Bosne i Hercegovine ne uživaju nikakvu zaštitu? Ja sam za to, da svako snosi pojedinačnu odgovornost za ono što je učinio ili nije učinio, a trebao je. Međutim isto tako, smatram, da se u konkretnom slučaju radi o nevinom čovjeku te da prema njemu, a i svakome drugome treba poštovati norme međunarodnog prava i međunarodne standarde u pogledu poštivanja osnovnih ljudskih prava i sloboda. Smatram, da na nivou Bosne i Hercegovine treba, ako to do sada nije učinjeno ratificirati sve međunarodne dokumente i potpisati i ratificirati sporazume, koji će garantirati našim državljanima bolji pravni položaj u drugim zemljama Evrope i Svijeta, a pogotovo u susjednim zemljama, jer je to naša dužnost. S poštovanjem, Poslanik SDP BiH Mr.sc.Denis Bećirović Priredio(la): V.K. |