TUZLARIJE - VIJESTIFondacija Istina Pravda i Pomirenje - konferencija za štampu Zašto državni organi BiH ne štite svoje građane? Povodom lišavanja slobode i privođenja građana Tuzle i Bosne i Hercegovine po nalogu Interpola Srbije, danas je Fondacija istina pravda i pomirenje organizovala konferenciju za novinare. Prisutnima su se nakon uvodne riječi Sinana Alića obratili Selim Bešlagić, Enver Delibegović i Muhamed Brkić koji je bio greškom uhapšen. Zbog zdravstvenih tegoba, na pres konferneciji nije bio Budimir Nikolić.  Nakon hapšenja Ilije Jurišića u Beogradu, bivšeg predsjedavajućeg OV Tuzla, mnogi su mislili da će vrlo brzo biti pušten. Međutim, umjesto oslobađanja Jurišića ovih dana se dešavaju nova hapšenja na nivou skandala. Ilija Jurišić je i dalje i zatvoru, o njemu se sve manje i piše a i sva pisanja se svode na informaciju da je dobro koliko dobro može biti, da mu se lijekovi za diabetes dostavljaju na vrijeme, te da se ne žali na tretman. O samom činu hapšenja građanina Bosne i Hercegovine po nalogu Interpola Srbije još se niko od bh zvaničnih institucija nije oglasio.
Dok naši šute iz javnosti nepoznatih razloga, Republika Srbija u saradnji sa Republikom Srpskom radi svoj posao te i dalje privodi ljude. U petak 14.06. 2007. godine privedeni su Selim Bešlagić, Enver Delibegović i Budimir Nikolić. Nakon privođenja, saslušanja, kako kažu, korektnog odnosa policije, pušteni se kući. Rečeno im je da su privedeni zbog sumnje da su počinili ratni zločin korištenja nedozvoljenih borbenih sredstava, te uz 3000 zelenih beretki napali nenaoružanu kolonu vojnika i pri tom ubili njih 200. Da nije riječ o vrlo ozbiljnom slučaju, Tuzlaci bi se smijali, kao što su se i do sada smijali lažima iz Srbije, međutim ovdje je vrag davno odnio šalu a na potezu je Bosna i Hercegovina.
Šta mi, bilo koji građanin Tuzle i Bosne i Hercegovine, imamo od priče koliko su neke stvari apsurdne kada nam se svima može desiti da nam pokucaju na vrata i privedu, kako se desilo Muhamedu Brkiću. Došao je kući oko 15 sati s posla, pokucali su mu na vrata i rekli da ga privode, imali su list sa njegovim svim podacima iz CIPS-a. Znači nisu pogriješili oni koji su ga privodili nego neko iz CIPS-a dajući podatke na osnovu imena i prezimena njegovog imenjaka Muhameda Brkića koji je u međuvremnu umro. Njegovog živog imenjaka, koji nema veze sa ovim slučajem, priveli su a da mu kod kuće nisu znali ni gdje ga vode ni zašto. Koliki je doživio šok dovoljno govori činjenica da Brkić namjerava tužiti CIPS. U svemu ovome CIPS je posebna priča. Kako je to moguće da CIPS kao državni organ bez dozvole daje podatke o svojim građanima Republici Srbiji? Koliko nam je država u rasulu i katastrofalnom stanju dovoljno ilustruje činjenica da Republika Srbija kaže da zvanično sarađuje da policijskim organima Republike Srpske. Zašto državni tužioc šuti, zašto nema zvaničnih izjava državnih organa? Šta vrijedi da pišemo da je jedan od privedenih, Enver Delibegović, 15. maja 1992. godine bio u oklopnom vozilu sa pukovnikom Dubajićem. Je li moguće da neko ko se vozi u oklopnom vozilu na čelu kolone komanduje napadom na kolonu? Sve ovo što se dešava je jedan svojevrstan teror nad građanima Bosne i Hercegovine koji samo mogu da se nadaju da nisu na tom spisku. Gospodin Selim Bešlagić smatra da ako se ovo ovako nastavi, a državne institucije se i dalje ne budu oglašavale, da će Bosna i Hercegovina postati jedna enklava u kojoj njeni građani nemaju nikakvu zaštitu od svojih državnih organa. S.M. |
