TUZLARIJE - VIJESTIOV Tuzla - Komisije za ljudska prava i slobode Zahtjev za zaštitu građane BiH od nepravičnih sudskih postupaka i hapšenja U prostorijama Općine Tuzla danas je održana vanredna sjednica Komisije za ljudska prava i slobode. Jedina tačka dnevnog reda, Zahtjev Komisije za ljudska prava i slobode Općinskog vijeća Tuzla državnim organima BiH i institucijama međunarodne zajednice za poduzimanje zasnovanih hitnih mjera u cilju zaštite građana Tuzle i državljana Bosne i Hercegovine, usvojena je jednoglasno od članova komisije Čaušević Muharema, Muamera Dedića, Ante Jurića, Paočić Omera, Sejdinović Nurage i Sanela Hadžimehmedovića. Uvodne napomene dao je predsjednik Komisije Mirnes Ajanović. ![]() Hapšenje i privođenje Tuzlaka koju su na Brčanskoj Malti branili Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu od agresije, te izdavanje više međunarodnih potjernica, događaj je bez presedana u međunarodnim odnosima. U istrazi, montiranoj u Beogradu, vezanoj za događaj koji se desio u Bosni i Hercegovini, Komisija podsjeća da se radi o predmetu kojeg je na zahtjev Beograda istraživao Tribunal u Hagu i zaključio da nema osnova za gonjenje. Pravila Rimskog puta potpisali su svojevremeno Izetbegović, Milošević i Tuđman 18.02. 1996. godine, dakle, neposredno nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, kako bi se izbjegla mogućnost proizvoljnih hapšenja i nepravičnih sudskih postupaka. Ona su služila kao instrument koji je omogućavao Haškom tribunalu da nadzire krivična gonjenja jer su prema „Pravilima puta“ strane potpisnice morale svaki predmet dostaviti Haškom sudu koji bi odobravao hapšenje i podizanje optužnice. Konkretno, članom 5. „Pravila puta“ propisano je da se: “lišavannje slobode i određivanje pritvora osumnjičenima za ratni zločin može provesti samo nakon što je predmet pregledao Haški sud i potvrdio da je predložena radnja u skladu sa međunarodnim pravnim standardima.“ „Pravila Rimskog puta“ su prestala da važe 2004. godine čime je stvoren prostor za manipullacije i pravnu nesigurnost a građanima ograničena slobode kretanja zagarantiranja Poveljom UN i Evropskom konvencijom za zaštitu osnovnih prava i sloboda, što potvrđuju i zadnji događaji, a nadležni državni organi BiH ne poduzimaju ništa na zaštiti prava i sloboda građana u BiH. Iz navedenih razloga Komisija za zaštitu ljudskih prava i sloboda Općinskog vijeća Tuzla usvojila slijedeće zaključke: 1. Komisija za zaštitu ljudskih prava i sloboda Općinskog vijeća Tuzla zahtjeva od nadležnih državnih organa (Parlamentarne Skupštine BiH, Vijeća Ministara BiH, Ministarastva pravde BiH i Ministrastva vanjskih poslova BiH), da učine sve da se u potpunosti obezbijedi zaštita prava i sloboda naših građana, prvenstveno prava na slobodu kretanja i zaštitu od neosnovanog gonjenja i nepravičnih sudskih postupaka. U tom smislu, a sagledavajući i na zakonu zasnovanu interese građana BiH, kao i u cilju stvaranja pravne sigurnosti na prostorima Balkana i šire, potrebno je sagledati mogućnost produženja važenja „Pravila rimskog puta“ odnosno Rimskog sporazuma iz 1996. godine ili potpisivanja drugog odgovarajućeg bilateralnog ili multilateralnog sporazuma. Komisija za zaštitu ljudskih prava traži od nadležnih državnih organa informaciju da li su i ako nisu, zašto nisu poduzete aktivnosti propisana članom 30. Evropske konvencije o ustupanju predmeta. 2. Komisija za zaštitu ljudskih prava apeluje na Državnog tužioca da u skladu sa međunarodnim konvencijama preduzme na zakonu zasnovane mjere u cilju zaštite naših državljana. Pri tome insistiramo da se poštuju odluke Haškog tribunala i da se o spornom odlučuje u Bosni i Hercegovini jer je organima pravosuđa Bosne i Hercegovine Haški tribunal uputio predmetni spis. 3. Komisija za zaštitu ljudskih prava traži od Ministarstva sigurnosti BiH da insistira na poštovanju procedura koje nadležni državni organi u skladu sa potpisanim sporazumima i prihvaćenim procedurama trebaju provoditi kod prijema međunarodnih potjernica, a naročito onih iz susjednih zemalja. 4. Komisija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, traži da institucije Međunarodne zajednice (OSCE, OHR i druge) da pomognu kod realizacija navedenih zaključaka. S.M. |