TUZLARIJE - VIJESTIHoće li slane bunare zamijeniti slani izvori? Kada je tek počela priča o potapanju rudnika soli i zaustavljanju eksploatacije slanice kao načinu da se otklone uzroci tonjenja Tuzle, već tada su počele i špekulacije stručnjaka o mogućim posljedicama zaustavljanja rada slanih bunara. Kretale su se od apokaliptičnih po kojima se može očekivati da dijelovi grada bukvalno nestanu u utrobi zemlje pa do benignih koji su najavljivali pojavu slanih izvora. Nije dobro kada se stručnjaci razilaze jer to znači da nemaju preciznih podataka šta se dešava u podzemlju pa posežu za nagađanjima. Na žalost, nepoznanica ima previše pa je pesimizam mudrije rješenje od razbacivanja optimizmom. Ne treba im zamjeriti jer prateći zbivanja oko zaustavljanja rada slanih bunara nismo primjetili da je igdje spomenuto da je neko negdje u svijetu radio nešto slično pa da se mogu slijediti tuđa iskustva. Iz ugla laika problem se i ne čini tako komplikovanim. Vađenjem slane vode ispod Tuzle je napravljena velika rupa koja je postala uzrokom tonjenja tla na površini. Da bi se tlo na površini smirilo logično je da rupu treba nečim ispuniti i da bi bilo najbolje da je to neki čvrsti materijal. I tu dolazi do problema. Za čvrsti materijal trebaju gomile para kojih nema i ne zna se ni hoće li ih kad biti, a život grada ide dalje i tonjenje mu jako smeta. Ostalo je da se rupa ispunjava s onim s čime se raspolaže a nije skupo, s vodom. Jednostavno zaustaviš rad bunara i nivo podzemnih voda počinje da raste i ispunjava šupljinu. Do ove tačke logika je dobro funkcionisala. Šupljina će biti ispunjena vodom, kada se voda zasiti prestaće da otapa kamenu so a kako je voda nestišljiva svod na kojem leži Tuzla prestat će da tone. Logici se nema šta zamjeriti ali je problem u tome što niko ne može biti siguran da li će priroda slijediti ljudsku logiku. Naime, u cijeloj priči presudnu ulogu imaju prirodni podzemni vodeni tokovi. Od njih zavisi kako će i do kojeg će nivoa sporna šupljina na kraju ostati ispunjena vodom. Zbog te nepoznanice sve je moguće, počev od toga da između vode i svoda ostane prostor ispunjen plinom pa do toga da podzemne vode počnu vršiti pritisak na svod i da dobijemo obrnut proces, izdizanje površinskog tla umjesto dosadašnjeg tonjenja. Zato zaista ne bi trebalo da bude iznenađenje i ako negdje izbije plin, i ako se pojave novi izvori, i ako budu slani. Uz hrabrost stručnjaka koji su aminovali navedeno rješenje očito je da će nam trebati i podosta sreće pa da priča na kraju dobije sretan kraj. Bitno je jedino da se ne ostvari neka od apokaliptičnih prognoza, a od slanih izvora, ako se pojave, ne treba praviti bauk već turističku atrakciju. |