TUZLARIJE - KULTURA

13.05.2007.
Svjetski poznati pijanista Maksim Mrvica o muzici i privatnosti
Kao dijete nisam volio vježbati, ali sam obožavao svirati
Razgovarala: Mirela SEKULIĆ



Klavirski muzički virtouz Maksim Mrvica iz Hrvatske, koji se može pohvaliti svjetskim uspjehom i priznanjima, u okviru svoje Solo Tour 2007 pored nastupa u Japanu, Koreji (gdje trenutno boravi), Sloveniji i Hrvatskoj, održaće i četiri koncerta u BiH. Kako je već najavljeno, Art Zone iz Sarajeva i Mel Bush Organization iz Velike Britanije omogućiće bh. publici da uživa u njegovim nastupima - 16. maja u Brčkom (Dom kulture), 17. maja u Tuzli (Bosanski kulturni centar), te u Sarajevu 18. maja u Bosanskom kulturnom centru.



Zbog velikog interesovanja za ovaj koncert i činjenice da su karte za 18. maj već rasprodate, Maksim Mrvica pristao je održati koncert u sarajevskom Bosanskom kulturnom centru i naredni dan, 19. maja.

Albumi Maksima Mrvice, ima ih do sada pet, prodaju se u milionskim tiražima. Planetarno je poznat pijanista. Svijetu se predstavio kao velemajstor u crossover-muzici, kombinujući elemente klasike s modernim pop-elementima i na taj način približava klasičnu muziku široj publici, uvijek “gladnoj” i znatiželjnoj šta ima novog u privatnom i profesionalnom životu njihovog miljenika. Sa Mrvicom razgovaramo uoči bh. koncerata.

• U čemu se razlikuje Vaš pristup interpretaciji klasične i crossover-muzike?

- Za mene su to dva vrlo različita načina interpretacije. Dok u crossover glazbi dominira ritmična preciznost, klasična glazba je puno slojevitija i time teža za izvoditi.

• Možete li propisati “recept” za vježbanje: koliko i kada da bi se uspjelo? Koliko sati poklonite vježbi?
Pogorelić je jedan od mojih prvih uzora

• Šta mislite o Ivi Pogoreliću - nekadašnjem i sadašnjem Pogoreliću - je li “skrenuo s puta”, dokle ga je dovela ekstravagantnost?

- Jako cijenim Pogorelića. On je bio jedan od prvih mojih uzora. Njegove interpretacije su vrlo osebujne i to ili mrzite ili volite, ali to i jeste svrha reproduktivnih umjetnika - predstaviti nešto novo. On je zasigurno najveći pijanist ex-Jugoslavije i jedan od deset najboljih pijanista svijeta i danas.

- Sve ovisi o težini repertoara koji spremam. I dan danas znam vježbati do osam sati.

Izazov za interpretu

• Da li Vam je klavir ikad dodijao, jeste li se na njega naljutili, jeste li ikada rekli: Uh, ko će vježbati?

- Mnogo puta. Dešavalo se to kad sam bio dijete, što je vrlo normalno. Više bih htio igrati se s prijateljima nego vježbati. Nisam volio vježbati, ali sam obožavao svirati.

• Da li je teško svirati i vježbati nekog avangardnog kompozitora, nešto što ni na vidiku nema melodiju, od čega pucaju bubnjići ili što nervi teško izdrže? I zašto se sviraju i takve stvari, zašto se ne nastoji uljepšati, a ne kvariti doživljaj, svijet i život?

- Avangardna glazba je drugačija i njoj valja prilaziti sa drugačijim pristupom nego klasičnoj glazbi. U avangardi kompozitor često istražuje impresije i boje instrumenata. Ona zna nekada biti pravi izazov za interpretu.

• Kakvu publiku najviše volite?

- Najviše volim publiku koja se ne boji reagovati na nešto što joj se sviđa i koja je spremna prihvatiti nešto novo. Moja najdraža publika je u mom Šibeniku, jer je to publika koja ide na moje koncerte od mojih najranijih početaka.
Šampanjac i Tokio
- Volim vrlo raznoliku hranu, od japanske, tajlandske, pa do francuske kuhinje. Omiljeno piće mi je bijelo vino ili šampanjac. Kad izlazim, izlazim u klubove. Ne volim baš barove. Slušam vrlo raznoliku glazbu, ponajviše elektronsku. Garderobu kupujem po cijelom svijetu, a jedan od omiljenih gradova za kupovinu mi je Tokio. U posljednje vrijeme nemam vremena, a ni živaca za čitanje. Prije sam jako puno čitao. U ranijoj mladosti bio sam romantičniji nego sad. To nekako nestane sa godinama... Nisam baš ljubitelj sporta. Većinu ih ni ne mogu igrati zbog opasnosti od ozljede ruke. Puno plivam, jer je to najbolji sport za pijaniste.

• Je li Svjetislav Rihter ili Glen Guld najbolji pijanista, uopšte, i imate li neki uzor i šta od njega “kradete”?

- Teško je reći ko je najbolji pijanista. To je stvar ukusa i osobnih afiniteta. Osobno, smatram nekoliko pijanista najboljima u izvođenju pojedinih kompozitora, ali u posljednje vrijeme sve više pronalazim izvedbe Marthe Argerich najbliže savršenim.

• Mislite li da ste u životu zbog predanosti klaviru u nečemu uskraćeni?

- Možda u djetinjstvu. To su velika odricanja. Danas, kao što moji prijatelji provode vrijeme na poslu, tako i ja radim svoj posao.

• Kakav je Vaš način opuštanja, kada i gdje se najbolje odmarate?

- Nakon velikih turneja i snimanja najčešće odem u Hrvatsku provesti vrijeme sa svojom familijom i prijateljima.

Nostalgični i ponosni

• Koliko osjećate svoju popularnost i je li to prijatan osjećaj?

- Mislim da slava do jednog stupnja svakom godi. Kad počnu negativne strane slave, gubitak privatnosti u svakom trenu, onda to više nije užitak.

• Na šta najviše trošite zarađeni novac?

- Moja finansijska situacija je puno bolja nego prije što sam krenuo u crossover. Ni supruga ni ja nismo baš skromni. Najčešće trošimo na garderobu i izlaske.

• Putovali ste mnogo, gdje se najljepše osjećate? I kakvi su ljudi sa balkanskih prostora koje srećete u inostranstvu - udaljili se, nostalgični, štedljivi, ponosni...?

- Većina ljudi koje sam upoznao u inozemstvu, pogotovo u dalekim zemljama, jako su ponosni i nostalgični kao i ja. Bez obzira koliko mi je nekad lijepo na putovanjima, sa velikom radošću se vraćam kući u Šibenik.

• Gdje se i kako vidite u starosti?

- Vjerovatno u Šibeniku sa obitelji. Održavat ću koncerte dok god mogu.

(Oslobođenje)