TUZLARIJE - KULTURA

05.06.2007.
26. pozorišne/kazališne igre BiH u Jajcu
Virtualna stvarnost kao šansa za život



Prizor iz predstave
JAJCE - Važno je biti pozitivan - poručuje Darko Lukić u svom istoimenom dramskom tekstu, koji je u produkciji tuzlanskog Teatra Kabare na pozorišnu scenu postavio reditelj Vlado Kerošević, a mladi glumački ansambl odigrao je ovu predstavu u nedjelju uveče u okviru 26. pozorišnih/kazališnih igara u Jajcu.

Zaražen HIV-om
U Lukićevoj drami biti pozitivan zapravo “znači” biti seropozitivan – njegov tekst govori o tome kako jedna nepromišljena laž može pokrenuti cijelu lavinu događaja i manipulacija, što u ovom slučaju potiče od glavnog junaka koji u namjeri da se oslobodi dosadne obaveze slaže svom poznaniku da je zaražen HIVom. Vijest o njegovoj bolesti se među porodicom, prijateljima, novinarima, znanim i neznanim, proširi brzinom munje, a taj nesretni pjesnik i njegova smrt koja se sa nestrpljenjem očekuje uskoro postaju unosan biznis...


Dragan Pirić

Neka festivala!
Mladi tuzlanski glumac Dragan Pirić, koji u predstavi “Važno je biti pozitivan” tumači glavni lik Ronija, sa ansamblom TKT dolazio je na Pozorišne igre i prije dvije godine, kada su igrali predstavu “Veliki vezir”.
“Ovaj festival ima tradiciju tako da je biti u Jajcu i učestvovati na Igrama samo po sebi čast. Mislim da je publika zadovoljna našom predstavom, iz prostog razloga što ih ona navodi na neko razmišljanje, a to je i osnovna zadaća pozorišta – da budi svijest ljudi i da ih tjera na razmišljanje”, rekao nam je Pirić. On je nedavno ostvario i ulogu Sejde u predstavi “Hanka” Sulejmana Kupusovića:
“Prvi put sam radio sa rediteljem Kupusovićem i pokušavao sam da iz tog iskustva izvučem nešto pozitivno za sebe, što mogu dalje nositi u budućem radu. Za mene je svaka nova uloga novi početak i novo istraživanje, a sada je na onima koji poznaju ili ne poznaju teatar da procijene da li je to dobro ili ne.”
Za razliku od onih (brojnih) koji smatraju da u BiH danas ima previše pozorišnih festivala, Pirić kaže da ga raduje toliki broj dešavanja, jer se na taj način sve više budi pozorišni život:
“Svaki festival ima svoju čar i nosi neku svoju misao, ili čak poruku. Možda je malo nezgodno što se sticajem okolnosti poklapaju neke stvari, ali mislim da je dobro što ima toliko dešavanja. Tu se naš rad kristališe, kroz sve te festivale, posebno u manjim sredinama, gdje se mladi ljudi na taj način kultiviraju i stiču naviku dolaska u pozorište.
Teatar Kabare Tuzla, nastao iz, kako kaže pozorišni kritičar Vojo Vujanović, euforičnog stvaralačkog stanja jednog umjetnika – Vlade Keroševića – koji se prvo dokazao kao glumac, a onda kročio u novi prostor pedagoškog rada prenoseći svoja znanja i iskustva mladim glumcima, zahvaljujući upravo toj mladosti i njihovoj kreativnoj energiji vrlo brzo se vinuo u prostore profesionalizma.

Dragan Pirić, Emina Goletić, Ana Mia Milić, Sabit Sejdinović, Damir Mašić i ostatak ekipe, najveća su vrijednost i ove predstave, a u skladu sa opredjeljenjem selektorice Igara Kaće Dorić – predstaviti glumce, one koji su već godinama na sceni, ali prvenstveno one koje ćemo tek gledati.

Trajanje glumca

“Pokazalo se da se publika u Jajcu veoma slabo seća i naslova predstava i rediteljskih zamaha i koječega drugog iz minulih godina, ali se zato izvanredno seća glumačkih ostvarenja – odlično pamti i imena glumaca i uloge koje su igrali. Smatrala sam da je moja dužnost da pokušam nastaviti trajanje glumaca na ovom festivalu i u ovom gradu”, kazala je na jučerašnjem okruglom stolu u povodu tuzlanske predstave Kaća Dorić, koja smatra da su glumci TKT-a pronašli pravu mjeru u svojoj igri isječaka iz života koji “nisu ni ulica, ni umjetnička transformacija”.

“U ovoj predstavi nema pozitivnog lika”, kaže Vlado Kerošević. “Ovo je jedna priča o nemoćnim ljudima, ljudima bez identiteta kojima virtualna stvarnost predstavlja šansu za život.”

Takvu, nažalost sumornu, priču o našoj svakodnevnici jajačka publika je u do posljednjeg mjesta ispunjenoj sali Doma kulture veoma dobro prepoznala, a Vladi Keroševiću još jednom treba uputiti sve pohvale za rad sa mladim glumcima čije vrijeme tek dolazi.

(Maja RADEVIĆ - Oslobođenje)