TUZLARIJE - KULTURANarodno pozorište - 20. i 21. juni, u 20 sati Gostujuća predstava ˝Sevdah opera˝ Nakon premijernog izvođenja u Mostara i Sarajevu, "Sevdah opera" imaće i svoju tuzlansku premijeru. Predstava je urađena u koprodukciji britanske Opere Circus i Jassen Produkcije iz BiH, prema libretu bosanskohercegovačkog književnika Gorana Simića, "Sevdah operu" komponovao je Nigel Osborne, a režirala je Lenka Udovički. Među izvođačima su Andy Morton, Monica Brett-Crowther, Aidan Burke, Merima Ključo, Belma Alić, Toni Pešikan, Neyire Ashworth...
Kako piše info.bar, djelo je sasvim novi oblik opere, nadahnut sevdahom. Izvest će se u mnoštvu gradova, širom BiH. Uključeno je i u zvanični program poznatog London City Festivala koji se održava početkom jula. Goran Simić je u svojoj izjavi za štampu precizirao da je sevdah riznica bosanskohercegovačkog duha, te prepoznatljivo obilježje našeg podneblja. On nas ujedinjuje. Metafora ovakve pjesme je da se trebamo osvrnuti i razumjeti sve vrijednosti naše povezanosti. Kompozitor Niegel Osborne je ubijeđen u integralnost i jedinstvenost sevdaha. Izdvojio je njegovu specifičnost spajanja kultura Istoka i Zapada. Razumljiv za sve, jer mu je osnova spajanje ljudskih osjećaja. U ovoj ljubavnoj priči predstavlja se u cijelosti jedino sevdalinka "Akšam pada" dok će biti djelimično izvođeni još neki poznati naslovi poput: "Stade se lišće rosom kititi", "Zvijezda tjera Mjeseca", "Čudna jada od Mostara grada", "Dvore gradi komadina Mujo" te "Puhni vjetre s Trebavić planine"! Evo i dio teksta iz Oslobođenja koji predstavlja kompozitora. Nigel Osborne jedan od vodećih britanskih savremenih kompozitora, profesor muzike i dekan na Univerzitetu u Edinburgu, se ovim djelom ponovo vraća bosanskohercegovačkoj publici, sada u bolje vrijeme. Pa iako smo u ratu imali i važnijih stvari od muzike na pameti, još ima Sarajlija koji će se sjetiti 1995. godine i jedne ratne opere – „Evropa“, koju je komponovao upravo Osborne, također u saradnji sa Goranom Simićem. Dugogodišnja veza sa Bosnom i Bosancima učinila je svoje i za Osbornea to nije nimalo nerazumljiv pojam – ali, kako objasniti strancu šta znači sevdah? „Ova opera ima inspiraciju u sevdahu, ali ona nije sevdah u klasičnom smislu tog pojma. Postoje neki elementi sevdaha, ali sama opera ne predstavlja sevdah, nego više poštovanje prema toj vrsti muzike. Svaki put kada izvodimo sevdalinke bilo gdje u svijetu, ljudi su očarani. To je magično za njih. Sevdalinka je evropska muzika, ali koja u sebi nosi jednu posebnu egzotiku. U Škotskoj, Engleskoj, u pabovima gdje sam sa svojim prijateljima muzičarima pjevao i svirao sevdah, reakcije su bile fenomenalne. Shvatate, to su mjesta na koja ljudi dolaze da se opuste i piju pivo, i nije baš da su spremni da slušaju neki koncert. Direktno do duše Ali, sevdalinka je muzika koja ide direktno do duše. Ja sam od onih koji smatraju da sevdalinka i dalje ostaje jedan od najvažnijih muzičkih pravaca u Evropi, to je ono najljepše od tradicije, od folklora. Grupe kao što je Mostar Sevdah Reunion to pokazuju na fenomenalan način“, kaže Osborne. Objašnjava nam da je Sevdah opera zapravo pokušaj da se na jedan modernistički način pokaže kako sevdah može biti ukomponovan u operu, te dodaje kako se nada se da će ljudi nakon što čuju ovu operu poželjeti da slušaju sevdalinke. Sarajevo kao privilegija Svaki novi povratak u Sarajevo donosi i sjećanja na rat, ali za Osbornea, to je bilo vrijeme sreće jednako koliko i tuge: „Mislim da svi koji su preživjeli rat u Bosni imaju duboke emocije kada se sjete tog vremena, kao i stranci koji su bili tu zajedno sa Bosancima. Bez obzira na sve što se dešavalo, to je bilo vrijeme nekih ljudskih vrijednosti koje su bile jako lijepe - te veze među ljudima, iskrenost, plemenitost... Kada sam dolazio u Sarajevo u ratu, ljudi su me molili da donosim novac i često sam hodao okolo sa mnogo novca, ali nisam mogao sam dolaziti do svih kojima je trebalo da predam taj novac. To se obično prenosilo preko neke treće osobe, ali vjerujte, nikada se nije desilo da taj novac ne dođe do onoga kome je upućen. To je bila ta plemenitost i poštenje, jedno svjetlo usred mraka. To je bio duh Sarajeva. I ma koliko neobično zvučalo, godine rata koje sam proveo u Sarajevu za mene su bile privilegija.“ Tih godina rodila se i neobična ideja o korištenju muzike u terapeutske svrhe za djecu žrtve rata i konflikta, i od skromne inicijative postala projekat koji se danas realizira u brojnim zemljama širom svijeta. „Početkom rata u BiH radio sam za neke humanitarne organizacije i moj angažman je bio više politički, vezan za ljudska prava. Ali, kada sam prvi put došao u Sarajevo, odmah sam vidio u kakvoj su teškoj situaciji djeca. Razgovarao sam o tome sa svojim prijateljima Goranom Simićem, Edom Numankadićem, Mustafom Skopljakom i željeli smo da na neki način umjetnošću pomognemo toj djeci. Napravili smo jedan mali projekat, prvo u Sarajevu, onda u Mostaru i vidjeli smo da muzika zaista može da ima karakter terapije. Sada znamo zašto, tada nismo znali. Danas je to svjetski pokret - radimo na Kosovu, u Čečeniji, Gruziji, Palestini, u Africi i imamo jako dobre rezultate. Kada se djeca nađu u situaciji konflikta, muzika im donosi jedno oslobađanje energije i komunikacije“, kaže Nigel Osborne. V.K. |
