TUZLARIJE - KULTURACum grano salis Spajanje ljudi kroz književnost Danas su otvoreni književni susreti "Cum grano salis 2007". Za one koje zanima više o samim susretima, kako su nastali, kao i o životu književnika Meše Selimovića po kojem je nazvana glavna književna nagrada susreta, pripremili smo izvode iz materijala koji je za književne susrete radila BMG - Bosanska medijska grupa. Književni susreti svake godine donesu radost gradu čiji su stanovnici često operećeni političkim, ekonomskim i drugim svakodnevnim zbivanjima. Čovjeku treba i nešto lijepo u životu, a dobra literaura to svakako jeste. Za par dana, koliko traju književni susreti, Tuzlaci imaju priliku na ulicama sresti lica koja su napisala njima tako drage redovem, redove koji su ih opustili, razveselili, možda zamislili, ali svakako ostavili neki trag. Prilika je to da pogledamo i neku predstavu, film, čujemo književna čitanja i niz drugih događaja zbog kojih se raduju sljedećim susretima. Ma kako čvrste granice uspostvaljale politika, podjela i sukobi, uvijek postoje one univerzalne discipline koje ih ublažavaju i brišu. Literatira je jedan od općeljudskih vrijednosti koja je kroz književne susrete Cum grano salis, začete u Tuzli 2001. godine, načinila mostove među ljudima koji su kidani i rušeni dugo godina. Ideja se rodila 1999. godine - u Pazenu, na susretu izdavača iz Srednje Evrope, kada se tražio kvalitetan odgovor na inicijative o potrebi kulturne integracije jugoistoka starog kontinenta, a koje su stizale iz svijeta. Već na drugim susretima Cum grano salis 2002, ustanovljena je književna nagrada za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini na jezičkom području Hrvatske, Srbije i Crne Gore, te Bosne i Hercegovine. Ponijela je ime velikog Tuzlaka Meše Selimovića, jednog od najvećih romansijera svih vremena na ovim područjima. - Potreba za književnom i ljudskom komunikacijom na prostoru na kojem su ratovi vođeni na kraju dvadesetog vijeka, potreba za uspostavljanjem veza pokidanih, te međusobna propitivanja i odmjeravanja spisateljskih kvaliteta, na samom su početku književnim susretima Cum grano salis bili snažan vjetar u jedra. Za samo nekoliko godina ovi su susreti postali neka vrsta neformalnog autoriteta na južnoslavenskom književnom prostoru, susreti na kojima se dodjeljuje najrelevantnija književna nagrada za roman, nagrada o kojoj se odlučuje bez ikakvog diktata izvan same književnosti ..... (Miljenko Jergović, 2002. godina). Književni susreti Cum grano salis doživljavaju svoj vrhunac u dodjeli nagrade Meša Selimović, ali njihova je važnost višeslojna. Svi oni koji su proteklih godina dolazili u Tuzli, slažu se da su osnovna vrijednost ove književne manifestacije upravo susreti, razmjena iskustva, pogleda među književnicina, izdavačima, kritičarima, jednostavno svima onima koji vole knjigu. Mehmedalija Meša Selimović rođen je u Tuzli 1910. godine. Nakon završenih studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu, do početka Drugog svjetskog rata, radio je kao profesor gimnazije u rodnom gradu. Zatvoren 1942. a 1943. godine našao se na slobodoj teritoriji. Učestvovao je do kraja rata u borbama protiv okupatora. Poslije rata je jedno vrijeme radio kao univerzitetski nastavnik u Sarajevu. Potom obavlja niz visokih dužnostu u kulturi (bio je direktor Bosna – filma, direktor Narodnog pozorišta, glavni i odgovorni urednik u izdavačkom preduzeću «Svjetlost» u Sarajevu). Zbog prigušenog sukoba s tadašnjim političkim rukovodstvom u BiH – manifestovanog pojedinačnim gestovima, izjavama i napisima – napušta Sarajevo i prelazi u Beograd. Nastavlja sa objavljivanjem svojih djela. Bio je prozaist raznovrsne tematike i žanrovske orjentacije. Počeo je s književnim radom relativno kasno, prozom sa ratnom tematikom, da bi potom svoj literalni rad usredsredio na refleksiju i univerzalne teme: čovjek, njegova egzistencija i sudbina. Njegov književni opus obuhvata pripovjetke: «Prva četa» (1950), «Tuđa zemlja» (1957); romane: «Tišine« (1961), «Magla i mjesečina« (1967), «Eseji i ogledi» (1966). Njegov autobiografski spis «Sjećanja» (1957) govori o pišćevom životu, književnom radu i nekim književnim i kulturnim događajima i ličnostima. Puni uspjeh postigao je romanom «Derviš i smrt» (1966). Ovaj roman je osvojio sve značajne domaće književne nagrade. Slijedi, takođe, značajan roman «Tvrđava» (1970). Ova djela prevode se i objavljuju i u drugim zemljama. Selimović je umro u Beograd, 1982. godine. Priredio(la): S.M. |