TUZLARIJE - KULTURA 22.09.2007.
Omer Ć. Ibrahimagić - dobitnik književne nagrade ˝Mak Dizdar˝
Vešović: “Pa šta si do sada radio?”
O "SLOVU GORČINA"
Mak Dizdar |
Neposredno nakon smrti jednog od najvećih pjesnika Bosne i Hercegovine, Mehmedalije Maka Dizdara, u njegovu čast ustanovljena je književna nagrada “Mak Dizdar”. Od 1971. godine, u Stocu, mjestu rođenja Maka Dizdara, održava se kulturna manifestacija pod nazivom “Slovo Gorčina”, na kojoj se dodjeljuje pomenuta nagrada.
ŽENA MOJE ZEMLJE
Sa ovo malo beskraja što te okružuje,
u svakom slučaju ne možeš biti zadovoljna.
Jer, ti si snažna i slavična,
Ne bez pedigrea.
U duši čikme nemaš.
Htjeli bi te slomiti, ukalupiti,
sviknuti na bol.
Od tebe napraviti lutku,
sa ograničenim pokretima u glavnim zglobovima.
Što ti je teže,
duša ti sve ljepše miriše.
Dukati u očima blješću.
Kada ti na lice rosa padne,
sa njega ružinu vodicu pokupe.
DOK ČEKAM DA NAZOVEŠ
Volio bih da sam uvijek mogao
ono što osjećam pokazati ili reći.
Prisustvovala bi cjelovečernjem pokazivanju
ili cjelodnevnom monologu.
Bile bi to pokretačke riječi, preče od inih izgovorenih.
Sigurno bi ti bilo shvatljivije i jasnije
sve što nisam uspio da kažem. Da pokažem.
Sabrale bi se i oduzele jednačine u tvojoj glavi.
I moja bi postala bistrija.
Znao bih ko je kad zazvoni telefon.
Kako ono kažu kritičari:
«Taj duet je osuđen na sreću.»
Što je, priznaćeš, osuda kakvoj svi težimo.
Tada sam iznutra miran, i duše čiste.
A moja je duša, baš kao i tvoja,
puno više nego organ unutrašnjih poslova.
KULA U OBLACIMA
U dvorištu kule – gimnazija.
I muzej, u dobar čas.
Na kuli topovi, svojom japijom o starosti čaršije kazuju.
U gimnaziji – djeca.
U muzeju – kustos.
U topovima đuladi sada nema.
Pod zidinama džamija Husejnija i spomenik partizanima.
Iza spomenika sjedi i ljubi se mladost.
Kula Husejnova, džamija Husejnova, mladost Husejnova.
Grad gradačački i puno ljudi na mjestu.
Usud je to.
«Nije tuga kraj Gradačca proć, neg je tuga u nj ne svratit« – reći će.
Šljivu probat.
Kumriju čut.
Pitominu osjetit.
Na čardaku Gradaščevića kapetana
dočekat akšam,
sačekat kandilje i somun raspolovit.
Srknut salep.
Udahnut ljepotu i duši mira nać.
GRAD BEZ NJE
Kada dan i sve što ide uz dan u trenu svene.
Kad mu noć i sve što ide uz noć prereže vene.
Oblačim stvari koje predobro znam,
mirišu čisto.
Iako želim da izgledam
čudno,
izgledam isto.
Grad koji volim ko san čeka na mene.
Znam da nemam nikakav naum i to me krene.
Ulice hoće da im uzmemo mjeru i ove noći,
ali ja te više ne volim, i neću moći.
Nije mi teško, dao sam sebe,
spokojan jesam.
Iako nisam dobio tebe,
nisam bijesan.
Dok pišem riječi, a svaka od njih,
pamet mi slama,
ja samo znam, nisam sam,
a ti si sama.
Opet smo grad, koji volim i ja,
popustili dami.
Iako nismo prvi put,
samoća mami.
Nije mi teško, grad imam,
ima grad mene.
Noćas kroz njega prolazim sam,
bez žene.
Nije mi teško, dao sam sebe, spokojan jesam.
Iako nisam dobio tebe, nisam bijesan.
Ne misli na mene, odlazim prvi, iz našeg rama,
jer sada znam: nisam sam, a ti si sama.
KONJUH
Kada kiša prestane,
kada magle nestane,
ko zakićen svat,
ko najljepši bajramski kolač,
smije se, Suncem okupan.
Gleda nas, sitne i beznačajne,
poput štita od vremena,
poput drevnog učitelja,
otac što hvali i prekorijeva.
Uspijemo li da se uspenjemo,
tu je da nas privije (k) sebi,
da nas podrži, i smiraj nam da.
Pružiš li mu ljubavi, pamti,
sve će ti se (to) u sevap upisati! |
Ime manifestaciji dao je Jan Beran, koji je zajedno sa Alijom Isakovićem, Džemalom Čelićem, Midhatom Begićem, Muhsinom Rizvićem, Zukom Džumhurom, Jurajem Najdhartom, Emirom Buzaljkom, da spomenemo samo neke od preminulih članova Izvršnog odbora "Slova Gorčina", kreirao mnoge sadržaje dugi niz godina. Plakat i naslovnu stranu biltena, tu prepoznatljivu ruku sa Radimlje, uz stilizovanu bosančicu, kreirao je veliki prijatelj Stoca, Juraj Najdhart.
 Od 1973. godine manifestaciju "Slovo Gorčina" pratila je i publikacija sa tim imenom, a ona je svojim sadržajima nadopunjavala i obogaćivala manifestaciju. Urednici publikacije su bili Muhamed Šator, Mehmed Dizdar, Miroslav Palameta.
Sama manifestacija ima za cilj afirmaciju mladih ljudi koji pisanjem, iz dubine svoje duše, poručuju svijetu mnogo toga. Raspadom Jugoslavije na konkurs stižu pjesnički rukopisi uglavnom sa područja Bosne i Hercegovine, ali je na našem prostoru ovo ostala jedna od najprestižnijih i najdužih književnih manifestacija. Postavlja se pitanje zašto se tradiconalnom dodijeljivanju književne nagrade “Mak Dizdar” ne posvećuje veća pažnja. Pored želje, za dobru organizaciju i afirmaciju književnih susreta, potrebno je i ono što gotovo para riječ književnost, a to je novac.
Stolačka književna manifestacija je sigurno nešto što Bosni i Hercegovini treba. Kako traje već 36 godina, teško je doći do svih imena koja su do sada nagrađivana, pa objavljujemo bar neka: Munib Delalić, Admiral Mahić, Zilhad Ključanin, Džemaludin Latić, Mile Stojić, Dragoslav Dedović, Goran Simić, Fadila Arnautović – Alić, Rapko Orman, Fatmir Alispahić, Selim Arnaut, Miljenko Jergović, Muamer Kadrović, Naida Mukić, i ovogodišnji dobitnik nagrade Omer Ć. Ibrahimagić.
Zanimljivo kod ove nagrade je da se tekstovi šalju pod šifrom, što u ova konfliktna vremena, ljudi ovog područja priznali ili ne, ipak znači. Nagrada je ustanovljena tako da je jedan pjesnik može dobiti samo jednom.
“Neobjavljena zbirka pjesama” poslana pod šifrom “Blizanci i sunce”, od prispjelih rukopisa najviše se dopala ovogodišnjem žiriju u sastavu Šimo Ešić, Hadžem Hajdarević i Marko Vešović, te jednoglasno odlučiše da nagrada “Mak Dizdar” ode u ruke nepoznatom autoru. I tako dođoše i do zadnjeg imena na spisku, Omera Ć. Ibrahimagića, Tuzlaka, koji je i razlog zašto se ponovo vraćamo ovoj prestižnoj književnoj nagradi.
RIJEČ DVIJE SA OMEROM Ć. IBRAHIMAGIĆEM
Prije razgovora sa Omerom, tridesetdevetogodišnjim ljekarom iz Tuzle, očekivala sam da će reči da piše pjesme od malih nogu, da je iz više praktičnih razloga upisao medicinu a ne književnost, međutim nije tako. Omer je počeo pisati prije dvadesetak godina. Njegove priče i pjesme se ne mogu tematski svrstati, niti im odrediti jasan stil. Djela su rezultat trenutne inspiracije, nekog događaja ili doživljaja.
Omer Ć. Ibrahimagić |
Vremenom se skupilo dosta toga pa ga tako, kako on kaže, nagovoriše da pošalje neke pjesme, te tako i izabra one koje su ove godine u Stocu oduševile članove žirija. Marko Vešović je između ostalog rekao: “Pa šta si do sada radio?”.
A šta je radio? Nakon završene medicine u Tuzli magistrirao je, a planira i doktorirati, specijalizirao je neurologiju i danas radi na Internoj klinici. Sa suprugom Amelom može se često vidjeti u gradu kako šetaju sa blizancima Azrom i Benjaminom. Njegovi blizanci i fasciniranost suncem, razlog su šifre koje je neke zbunila, “Blizanci i sunce”.
“Četrdeset mi je godina, ružno doba, čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje”, napisao je Meša Selimović u poznatom djelu “Derviš i Smrt. Omer Ć. Ibrahimagić dolazi do tog doba, želje su mu skomne, zdravlje je ono što nam svima treba, nema nekih posebnih planova, kad bude inspirisan da nešto napiše to će i uraditi. Medicina je bila i ostaje na prvom mjestu.
Dok se “Neobjavljena zbirka pjesama” ne objavi, za vas smo pripremili nekoliko njegovih pjesama.
O PISCU
Omer Ć. Ibrahimagić je rođen 1968. godine u Tuzli. Priče i pjesme piše više od petnaest godina. Objavljivao ih je u časopisima i listovima: Kratki spoj, Zmaj od Bosne, Večernje novine, Kabes, Svijet, Most, Front slobode, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi i Bosanska Sumeja.
Nagrađen je na nekoliko književnih konkursa, zastupljen u tri knjige i Antologiji bošnjačke pripovijetke 1900.-2003. Prije sedam godina je objavio prvu knjiga priča «Boje Sunca» (PrintCom, 2000.). Koautor je zbirke «Šest bijelih mantila» što je prva knjiga pjesama ljekara u Bosni i Hercegovini (Bosanska riječ, 2007.).
Magistar medicinskih nauka, radi na poslovima ljekara specijaliste na Klinici za neurologiju Univerzitetsko-kliničkog centra u Tuzli. Publicirao je oko 65 radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.
|
S.Mešić
Priredio(la): S.M. i V.K.
|
