TUZLARIJE - KULTURAOdržana Promocija knjige ˝Priče - ženski rod, množina˝ U povodu «Mjeseca knjige» JU Narodna i univerzitetska biblioteka «Derviš Sušić» u saradnji sa banjalučkim Nezavisnim novinama, organizovala je promociju knjige «Priče – ženski rod, množina» autorice Šejle Šehabović. Večerašnjoj promociju knjige mlade spisateljice, uz Šejlu Šehabović, promotore Tanju Stupar, prof. dr. Nedžada Ibrahimovića, dr. Damira Arsenijević, Maidu Škripić kao voditeljicu promocije prisustvovao je i veliki broj posjetioca.  «Priče – ženski rod množina» su priče koje kazuju žene, polifonija ženskih glasova koje pričaju svoju priču o životu, o ratu, o onom što se dešavao i dešava. Šehabovićeva daje glas onima koje su najčešće ućutkivane, običnim ženama iz malih sredina, majkama, domaćicama... Ove priče svjedoče da one imaju šta reči i da je njihov govor svjež, duhovit i životan upravo kao i pripovjedanje Šehabovićeve. – rekla je Tanja Stupar Trifunović. Šehabovićeva novom knjigom kratkih priča nastavlja imaginarno i upečatljivo intervenirati u bh. kulturnoj memoriji i tadiciji, bilježeći glasove onih koje su proverbijalna kost u grlu svih obespravljujućih, nasilnih formalnih i neformalnih režima moći. U svojoj intervenciji, autorica mapira jednu novu mogućnost u kojoj žene neće prihvatiti isključenost, ograničenost i ograničavanja, već će insistirati na onome što sva ta ograničavanja i ograničenost pokušavaju prikriti – prazninu koja je zapravo subjekat. – dio je recenzije Damira Arsenijevića.  Prof. dr. Nedžad Ibrahimović rekao je da prati rad Šejle Šahabanović još od vremena kada je bila njegova studentica. Drag mu je Šejlin uspjeh, jer smatra da se njoj kao Tuzlanki teže probiti na površinu bh književnosti. Što se tiče napisane knjige, jako mu se dopao naziv knjige «Priče – ženski rod, množina», pomalo djetinja perspektiva, maštovito, veselo pripovjedanje. Dodaje da s nestrpljenjem očekuje njen sljedeći rad, jer ne može ni naslutiti šta bi to moglo biti. Šejla Šehanović večeras je pročitala je jednu od priča, naziva Reality Show, koja govori o nostalgiji, ratnim prijateljstvima, u sebi nosi vjerovatno dosta autobiografskog te čitaoca upoznaje sa porodicom autorke, sestrom i roditeljima. Prije same promocije rekla je:
Knjiga je sastavljena iz marginazilanih priča, do jedne mjere je lična, razračunavam se sa nekom vrstom kolektivnih trauma. Stavila sma naslov koji mi je nalikovao na odrednice iz rječnika, kada se određuje rod i broj imenice. Govore u ime jedne društvene klase koja je na neki naćin marginalizirana. Različite su po tonu, po tome ko govori u tim pričama jer sam ja gledala da moje pripovjedačice budu različite, razlikuju se iz ugla pripovjedanja.
S.M. |
