TUZLARIJE - KULTURA

30.01.2008.
Recenzija albuma ˝Probaj me˝ iz slovenačkog lista Mladina
No Rules “Probaj me”


U posljednje vrijeme nije baš puno vijesti iz Bosne. Ako se i nađe pokoja, više ili manje vezana je za komplikacije oko budućeg državnog uređenja, koje ima sa nepravednim Daytonskim ugovorom vrlo ograničene mogućnosti za blistavu budućnost.



Slični zaključci mogu se izvući iz njezine savremene rock produkcije, koja jako teško gazi put prema sjeveru nekadašnje zajedničke države.

Baš iz tog razloga u našim krajevima nastupaju grupe, koje su sebi stvorile ime još za vrijeme nekadašnje države.
Dakako postoje iznimci - i to na alter sceni. To su aktivistički reggae-rock sastav Dubioza Kolektiv i Diplomatz - Damir Avdić visoko elektrificirani kantautor, književnik i pjesnik.

Pogotovo Tuzla i njezin kanton su u poslijeratnim godinama postali centar grupa različitih urbanih profila. Među njima najviše se ističu D´n´B - reggejaši iz grupe Defence (matičnii bend Ede Maajke), prije spomenuti Diplomatz, opasni death metal sastav Toxicdeath - i još bi se moglo nabrajati. Mozaik Tuzlanske scene, koji je sličan dešavanjima domaćih Prekmurje Noise Conspiracy, dopunjava još band No Rules. To je rhythm & blues/rock grupa, koja ponajviše zbog entuzijazma lidera, gitariste i pjevača Gorana Čampare funkcioniše već osam godina i u tom periodu objavili su album prvenac Pasje Vrijeme (2003), a godine 2004 primili su bosansku muzičku nagradu Davorin - za NAJ OTKRIĆE godine.

Ove godine (2007) poslije dvogodišnjeg stvaranja objavili su drugi album Probaj me za Sarajevsku etiketu Hayat.

Među značajnija priznanja ubrajamo i ulogu predgrupe na koncertu legendarnih Deep Purple - krajem 2007. godine u Sarajevskoj Zetri.

I - šta nam donosi bend No Rules na svom drugom albumu? U stvari to je još uvijek bazičan, sa dobrim riffovima podebljan zvuk Rock ´n´ Rolla, kojeg su u regiji dobro utvrdili stariji stilski srodnici, odnosno uzori iz grupa Partibrejkers ili Majke.

Progres je evidentan ponajviše iz bogate zvučne slike, koja je u usporedbi sa prilično sirovim garažnim rock (debitantskim) albumom puno bolje produkcijski izrađena, odsvirana i (zbog mnogobrojnih gostiju) aranžerski i žanrovski šarenolika. To se naslućuje već iz prve stvari Drugi život, koju slušatelja sa svojim motown feelingom, duvačkom sekcijom i ženskim back vokalima uspješno profura kroz 14 komada, koliko ih ima na albumu. Nastavak donosi bogastvo arhaičnog cestnog riff rocka, slide gitarskih i harmonica partova, a u nekoliko navrata i countryja, pa čak i tex-mex rockabillyja.

Najviše pažnje izaziva baš pjesma Banda vlada. To je prvi singl sa albuma - nastao u suradnji sa bendom Defence i u aktivističkom reggae-rock žanru nudi nam pogled u sociološki te društveni kontekst nesretne zemlje sa velikim srcem.

Jedina slaba tačka projekta su tekstovi, jer su unatoč bogatom bosanskom rječniku u nekim kompozicijama sa nedovoljno mašte.

Priredio(la): S.M.