TUZLARIJE - KULTURA

27.02.2008.
Sinoć na Filozofskom fakultetu
Promovisana knjiga ˝Džennetske radosti˝ trinaestogodišnje Šeherzade Jakupović


U amfiteatru Filozofskog fakulteta u Tuzli sinoć je održana odlično posjećena promocija knjige trinaestogodišnje pjesnikinje Šeherzade Jakupović «Džennetske radosti».


Šeherzada Jakupović i Emina Vukovljak


Promotori zbirke pjesama islamske poezije bili su prof. Emina Vukovljak i historičar Jasmin Omazić ali najbolja promocija bili su sami stihovi izgovoreni od malene pjesnikinje Šeherzade kao u učenika tuzlanske gimnazije «Meša Selimović».

U svom izlaganju profesorica Vukovljak je naglasila da joj je posebna čast i zadovoljstvo govoriti o Šeherzadinim pjesmama. Za profesoricu Vukovljak Šeherzada je «bijela, čedna, golubica – djevojčica, odlična učenica koja riječima brani sebe i nevine poput legendarne Šeherzade» te dodaje da pjesnikinja «jeste dijete ali su njene misli smislene, zrele i duboke, sa porukom nad kojom se i mi stariji možemo zamisliti».

Kroz dobro organizovanu jednosatnu promociju posjetioci su imali priliku čuti mnoge od preko devedeset pjesama, koliko ih ova zbirka sadrži. Pjesme sjedinjene u knjizi pod naslovom «Džennetske radosti» podijeljene su tematski u četiri cjeline u kojima se pjesnikinja motivisana životom dotiče mnogih tema. Oduševljava, iznenađuje, gotovo šokira, da dijete piše o ratu, zločinu, bolesti, smrti, politici, drogi, alkoholu, i mnogo čemu drugom mudrošću odrasle osobe i nevinošću djeteta koje očito život nije mazio ali sa toliko izraženom nadom u bolje sutra, potrebom da mijenja svijet ukazujući na zlo kojeg ljudi treba da se klone. Kroz stihove brine se i za bolesog oca, prijatelja narokomana, vizne režime pa i zagađivanje planete.

Šeherzada svojim stihovima ostavlja utisak osobe koja, ili je puno čitala o svemu, ili je imala priliku slušati starije, a možda je i kombinacija svega uticala na misli djeteta koja iz hobija piše pjesme od drugog razreda osnovne škole. U vrijeme kada je tuzlanska omladina nastradala ispred Kapije, genocid počinjen u Srebrenici, imala je svega godinu, a historijski tačnim podacima u pjesmama su zabilježeni mnogi ratni momenti. Gotovo je tužno koje brige more ovo dijete dok njeni vršnjaci dane provode ispred TV-a i računara, a s druge strane dobro je što je u pisanju našla način da samoj sebi predoči prave životne vrijednosti.

Osim očitog poznavanja političke situacije, problema s kojima se susreću mnogi, a posebno mladi, evidentno je Šeherzadino poznavanje islamske vjere i kulture. Kao što rekoh na početku, pjesme su najbolja promocija Šeherzadinog umijeća i znanja. Zato smo pripremili nekoliko pjesama da posjetioci Tuzlarija sami donesu svoj sud.

Sirotani

Spustila se noć, spava sva mahala,
kraj mezara plaču dva dječaka mala.
Dozivaju oca iz crne zemljice:
donesi nam, oče, pšenice bjelice!

Za svoju si zemlju ti život svoj dao,
da neće nahraniti, ti to nisi znao.
Gladujemo, babo, od onoga dana
kad si preselio od ljutije rana.

Nadvila se tama iznad moga sela,
nad mezarom grane raširila jela.
Do zemljice crne pustila je grane
Da ugrije «šehidske» male sirotane.

Suzama su toplim mezar natopili,
umorni od plača oči zatvorili.
Protekle su mnoge noći a i dani
otkad nisu jeli mali sirotani.

Teška tuga

Bolestan je babo moj,
pred očima sve se muti,
hoće nešto da mi kaže,
Kad mu priđem samo šuti.

Bolest ga je savladala,
kod ljekara neće ići,
penzija je tako mala
za ljekove neće stići.

Bolest mu je tako teška,
već ga šalje do tabuta,
Mili Bože, Ti to možeš,
pošalji je da zaluta.

Čelo gori, on sav drhti,
glas počinje da mu ječi,
gdje ću lijeka da pronađem,
od bolesti da ga liječim.


Izvor Kevser

Izvor Kevser teče iz Dženneta,
iz Dženneta mjesta punog rahmeta.
Ja bih rado Kevser izvor pio,
ali ne znam dal´ sam zalužio.

Sa Kevsera teče jedna rijeka
sastavljena od meda i mlijeka.
Ko je proba taj će sretan biti,
glad i žeđ neće nikad osjetiti.

Taj će izvor piti džennetlije,
sastavni je dio njihove avlije.
Suzdrži se na ovome svijetu
da bi mjesto stek´o u Džennetu.

U Džennetu

Što sam sinoć lijep san usnio
da sam s ovog svijeta preselio,
pa me vode iz mog kreveta,
otvaraju mi kapije Dženneta.

Zlatni ibrik u ruke mi daju,
sa izvora vodu zahvataju;
to je izvor od meda i mlijeka,
džennetlije takva nagrada čeka.

Džennetlije meni se raduju
pa mi izvor Kevser pokazuju,
jer ja nisam žalio imetka
pa me takva nagrada dočeka.

Probudih se i odmah zažali´
što se sanak neće da nastavi.
San će odsad pouka mi biti,
samo dobra djela ću činiti.

Džurejdž

Nakraj sela kuća mala od šepera i od blata,
jedna soba soba bez prozora, a od grube daske vrata.

Džurejdž ju je sagradio, ne treba mu bolja zgrada,
tu provodi svoje vrijeme i na sedždu Rabbu pada.

Jednog dana majka dođe u namazu kad je bio,
majka zove a on namaz još ne bješe završio.

Ona, ljuta, ne zna šta će, bijes se vidi na njenom licu,
iz pakosti u kolibu posla lijepu mu bludnicu.

Za nju Džurejdž i ne haje, uzalud je njezin trud,
ona ljuta na Džurejdža, pa s čobanom čini blud.

Sad Džurejdžu pokušava da podmetne tuđe dijete,
tad se Allah zauzima i brani ga od bludnice klete.


Šeherzada Jakupović je do sada napisala knjige "Nevidljivi most" i "Dijete ove planete", a njoj lično je najdraža ova zadnja, "Džennetske radosti" koju je posvetila roditeljima, Asimi i Sejidu. Zahvalila se svima koji su joj pomagali a posebno Adilu ef. Pezeroviću, predsjedniku "Merhameta" koji će joj omogućiti stipendiju za nastavak školovanja u tuzlanskoj gimnaziji.

S.M.