TUZLARIJE - KULTURA 07.03.2008.
Sinoć u Međunarodnoj galeriji portreta
Promovisana Dukićeva ˝Ženska voda˝
Za promociju knjige «Ženska voda» Zlatka Dukića, koja je sinoć održana u Međunarodnoj galeriji potreta, vladalo je veliko interesovanje. Promociju knjige koja je dobila nagradu «Skender Kulenović» za najbolje književno djelo u 2007. godini, vodio je Šimo Ešić, a glumac Irfan Kasumović je čitanjem tekstova iz knjige obogatio sinoćnji događaj na kojem su najviše govorili recenzentni knjige Omer Hamzić i Atif Kujundžić.
Atif Kujundžić
- Godinama već Dukić je izuzetno plodan u svome nastojanju da čitateljima predstavi svoje literalne preokupacije i vizije, baš o samim svojim čitaocima, najčešće. Čini to elekventno i na svoj i sebi primjeran, karakterističan način, proširen i drčkavom složenom rečenicom od brojnih umetnutih, koju razvija iznoseći obilje asocijacija na rečeno i ciljano, na ono što će taj reći. Ta rečenica već, takođe, zaslužuje da se zove dukićevskom. Zavrjeđuje, jer je jedinstvena i samo Zlatku Dukuću slična i bliska. I već je dosta dugo, pa takvu rečenicu ni ne može ispisati niko drugi. Dukićeva sintaksa je dakle, sasvim dukićevska, a osnova je njegovoga prepoznatljivog književnog stila, natopljenog varničavim duhom, blagom ironijom i humorom. |
Omer Hamzić
- Rezultat «prešaltavanja» komediografske (dakle, dramske) strukture u proznu priču o jednom provincijskom gradiću i njegovom lokalnom rukovodstvu koje je odlučilo da povede «svoj narod» u bolje sutra iskorištavajući priorodni resusr ženske vod, ili rupnjače je, ustvari, jedna društvena groteska u kojoj je sve preveuličano, nahereno ili pomjereno, nadrealno. Likovi u tom romanu kao dramski tipovi i zarobljenici vlastitih gluposti, ogoljeni do karatikature, više u nama ne izazivaju podsmijeh, već žaljenje: od općinskog načelnika Ahmeta Papkovića, pa do nedokazanog i razočaranog lokalnog pjesnika Zinaida Kitića i šumara Osmana Gundelja. Kao jedini izuzetak u toj galeriji likova, pojavljuje se Hafiz Tabukčić – kao čovjek iz naroda, za kojeg i sam pisac iskazuje određene simpatije. Jedino je on bio na «zemlji», dok su svi ostali «lebdjeli u zraku», opijeni vlastitim glupostima. |
Kada je Dukić dobio nagradu Skender Kulenović, član žirija Husein Dervišević je rekao da je zalužio tu nagradu, ako ništa onda zato što nas je uspio nasmijati.
Mnogi književnici pišu najviše o prošlosti, a Dukić se drži pomalo zapostavljene satire i to mu, po ocjeni ljudi od pera, dobro ide.
Irfan Kasumović |
Dovoljno je da se pročitaju imena likova pa da se čitaoc počne smijat. Ahmet Papković zvani Papak, Salko Pištoljević, Velibor Perić, Ferid Tica, Murveta Smajić, Paolina Ikić, Zamira Čikić, Stevan Bambić, Osman Gundelj, Zinaid Kitić, Alojz Žagar, Hafiz Tobukčić, Mileva Jurkić, Violeta Pincluš i Žan – Pol Jović, likovi su romana «Ženska voda».
Knjiga koja na pitak, duhovit način, priča o ljudskoj gluposti kroz poglavlja koja počinju sa aforizmima na ovu temu, može nas i nasmijati i rastužiti, a taman posla da se još i prepoznamo u svemu.
Kako pisac romana Zlatko Dukić sinoć reče, tema je to koja je univerzalna. U obliku teksta komedije Dukić je napisao ovo djelo prije dvadeset godina, sada ga je preradio u prozu, a likove stavio u neko naše vrijeme. To dovoljno govori koliko je glupost besmrtna i žilava, kroz vrijeme opstaje, a mijenjaju se samo okviri i likovi koji je sprovode.
Zlatko Dukić iza sebe ima već dosta romana, različite tematike, a ovo je prvi koji nema kraja, kao i sama glupost koja je bazgranična.
S.M.
|
