TUZLARIJE - KULTURACum grano salis - predstavljanje nominiranih romana «Ludvig» Davida Albaharija Od 4. do 7. septembra 2008. godine u Tuzli će biti održani 8. Međunarodni književni susreti Cum grano salis. U uži izbor za dobijanje prestižne nagrade "Meša Selimović" ušlo je pet romana: «Ludvig» Davida Albaharija, «Grad u zrcalu» Mirka Kovača, «Tragom zmijske košuljice» Josipa Mlakića, «Ruski prozor» Dragana Velikića i «Anastasia» Dalibora Šimprage. Svaki dan ćemo predstavljati po jedan od nominovanih romana. Počinjemo sa romanom „Ludvig“ autora Davida Albaharija, kojeg je nominirala selektorica Tatjana Rosić iz Srbije.  O autoru romana - David Albahari (rođen 15. marta 1948. u Peći) je srpski pisac jevrejskog porekla koji trenutno živi u Kalgariju u Kanadi. Albahari uglavnom piše romane i kratke priče koje su često autobiografske. Također je i prevodilac sa engleskog jezika.
David Albahari je u Beogradu studirao englesku literaturu i jezik. Prvu zbirku kratkih priča «Porodično vreme» je objavio 1973. Postao je popularan u književnim krugovima drugom knjigom «Opis smrti», za koju je dobio nagradu «Ivo Andrić». Godine 1991. postao je predsjednik Federacije jevrejskih zajednica Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva. Tokom 1994. godine se preselio s porodicom u Kalgari, gde i danas živi. Piše i objavljuje na srpskom jeziku. Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman «Mamac» 1996. godine. David Albahari je pisac prilično zatvorenog, na momente čak hermetičnog izraza, autor koji zahtijeva ne samo veliki čitalački napor, već i punu suradnju čitaoca u izgrađivanju značenja pojedinih dijela. Albaharijeva ostvarenja prevođena su na francuski, njemački, engleski, hebrejski, poljski, italijanski, makedonski, slovenački, albanski, slovački, mađarski...  «Ludvig»
Dva glavna junaka novog romana Davida Albaharija su dva pisca. Jedan se zove Ludvig, a drugog je isti taj Ludvig krstio slovom S, iako u njegovom imenu tog slova zapravo nema. S je opsjednut svojim kolegom piscem. Opsesija je na početku njihovog drugovanja neka vrsta S-ove simpatije, a na kraju već patološka kategorija sa napunjenim pištoljem. Zanimljivo je to što je S pozitivac, a Ludvig negativac, koji će od svoga kolege ukrasti ideju, to jest cijelu knjigu ili preciznije „knjigu nad knjigama“. Iako realista, sa negativnim stavom prema „zapadu“, Ludvig će, zahvaljujući ukradenoj postmodernističkoj ideji od S-a, uspjeti da postane jedan od najvećih srpskih pisaca u Evropi. Nesretnom kolegi ostat će samo opsesija Ludvigom, koga će sad prezirati onoliko koliko ga je nekada volio, i koga će i dalje pratiti u stopu, sve sa pomenutim pištoljem u fioci – pištoljem koji će na kraju morati da opali. Tu je i treći glavni junak Albaharijevog romana. Zove se Beograd, i na njega se pisac S obrušava svom silinom, najoštrijim mogućim riječima, bez cenzure. Beograd, naročito onaj „kulturni“, za junaka romana predstavlja leglo provincijalizma, kiča, ogovaranja i pravog mjesta za pozicioniranje jedne ovakve priče. Mada na kraju glavni junak mijenja svoj stav, priznajući da u drugom gradu ne bi mogao živjeti i da ga Beograd, kao takav, veže – zanimljiv je tretman grada u novoj Albaharijevoj knjizi. Grada čiji se centar sve više sakuplja i povlači pod naletima periferije, kako će nam objasniti pripovjedač. Glavne stanice Ludviga i S-a su redakcije «Književne riječi» i «Književnih novina», te hoteli i restorani gdje već u stvarnome životu zaista možemo sresti domaće pisce. A centralno mjesto sukoba junaka je televizijski studio. Kako je već to primijetio jedan kritičar, iz studija se to neprijateljstvo i rivalstvo (ili prije: izdaja) ciklično širi u krugovima, da bi se opet vratilo u isti taj studio, iz Beograd u Beograd iz koga se ne može pobjeći. Zapravo je posebnim slaganjem rečenica uspio da napiše roman od sto šezdeset stranica sa tek nekoliko slika koje se repriziraju poput pomenute TV emisije od koje sve počinje i u koju se S u mislima stalno vraća. Priredio(la): S.M. |