TUZLARIJE - KULTURASjećanje na barda tuzlanskog glumišta Trideset godina od smrti Boška Vlajića Božidar Boško Vlajić (Šabac, 1914 - Tuzla, 1978) je bio jedan od simbola tuzlanske kulture, bard glumišta, glumac koji je nosio reportoar, tumačio velike uloge i bio omiljen u tuzlanskoj čaršiji, kao čovjek posebne harizme. Navršilo se 30 godina od njegove smrti i red je da ga se sjetimo makar kroz nekoliko osnovnih podataka. Opsjednut glumom napušta šesti razred gimnazije i posvećuje se pozorištu. Kao glumac prvi put je nastupio 1931. godine na sceni Dečjeg pozorišta pri Kolarčevom univerzitetu u Beogradu. Između dva rata je bio član putujućih pozorišta, Nikole Joksimovića, Svetozara Cvetkovića, Dobrivoja Radenkovića, Dušana Životića, a zatim je djelovao na Cetinju, Kraljevu i u Pozorištu udruženja glumaca 1941/42. Nakon drugog svjetskog rata djelovao je u pozorištima Banjaluke (1947/48), Požarevca (1948/49), Šapca (1949-1951), Podgorice (1955-1957) i Tuzle (1951-1955 i 1957-1969), kada je penzionisan, ali je i dalje nastavio da igra. Ulogom Jablana u komediji „Porodica Blo“ Ljubinka Bobića proslavio je 40-godišnjicu glumačkog rada (1970/71). Posljednju ulogu (Pisek) na tuzlanskoj sceni ostvario je u Cankarevim, „Slugama“, u sezoni 1976/77. (Iz monografije Fatmira Alispahića o Narodnom pozorištu Tuzla) Priredio(la): V.K. |