TUZLARIJE - KULTURAStari običaji bake Smilje Božićni san na slami Božić u Tuzlanskom kraju počinje se obilježavati več s prvom nedjeljom Adventa. Naime, poznato je da s prvom nedjeljom došašća se odlazi na mise zornice koje započinju u 6 sati. Oduvijek bi obitelji išle na zornice noseći svijeće prema crkvi a te svijeće bi označavale svjetlo koje će doći za četiri tjedna.  Prije stotinu godina Božić u tuzlanskom kraju imao je posebnu čar. Neke obitelji su tu čar zadržale, a neke su radije prihvatile čari modernog Božića. U domu gospođe Smilje Franjić i danas su očuvani stari običaji te se prisjeća Božića još prije pedeset godina kada je i sama bila djevočica. „Nama bi baka na Badnju večer prostirala slamu i mi braća i sestre bismo na slami spavali. Nije bilo tijesno. Bilo je prelijepo i to nam je bila posebna radost. Jedva smo čekali Badnjak i kada bismo baku molili da nam nekad opet prostire slamu, nije htjela jer se znalo da je to samo za Badnjak, jer se i Isus rodio na slamici i mi smo isto željeli vidjeti kako je Isusu bilo.“priča nam gospođa Smilja.
U njezinom domu se tradicionalni suhi kolačići počinju praviti več petnaest dana prije Božića, a prilazeći njezinoj kući vidjeli smo da obitelj gospođe Smilje istinski proslavlja Božić, jer nakićenost njezinog doma otkriva zapravo da će ova obitelj i ovaj Božić dočekati onako kako to i priliči. Gospođa Smilja voli da je zovemo bakom, njezina djeca otišla su u svijet, a ovaj Božić bit će jedan od rijetkih kada nije bila s njima. Zato će joj ovaj Božić biti i malo tužan, ali ipak u molitvi i mislima s djecom uljepšat će ovaj blagdan. „Žao mi je što neće biti sa mnom, jer smo za Božić uvijek zajedno. Božić nas uvijek okuplja za zajednički stol. Dođu mi moja unučad, ali ove godine oni idu na ekskurzije tako da nećemo moći biti zajedno.“ Jedna od posebnih čari Božića je upravo darivanje djece. Danas baka Smilja vrlo teško pronalazi što djeci darovati, jer moderni Božić nosi i moderne darove, ali ona se prisjeća kako je nju njezina baka darovala. „Mi ujutro kada se probudimo odmah idemo baki čestitati Božić i baka nam tada daruje suhih šljiva, oraha ili koju jabuku. Mi smo uvijek sretni se vračali kući od bake jer to je za nas bilo nešto baš veliko i svima smo se hvalili što bi nam baka darivala. Danas je to drugačije.“kaže baka Smilja. Na njezinom stolu ovog Božića naći će se sva tradicionalna božićna jela, a u ovim krajevima poznata jela su potkriža, pava, keške, a kao dezert se uvijek pravila pita s jabukama i gibanica. Gibanicu i danas prave mnoge mlade žene i pravi se od domaćih jufki za pite, u nju ide dosta oraha i jabukov pekmez. „Gibanicu ću uvijek praviti i to ne bih nikada izostavila. To je nešto što ne smijemo zaboraviti i to je naše tradicionalno jelo.“priča baka Smilja. Zanimalo nas je koliko je ona to uspjela prenijeti na svoju djecu i prave li oni tradicionalna jela iako su u Njemačkoj. „Bila sam jedne godine kod njih za Božić i svojoj sam nevjesti pokazala kako se pravi gibanica. Ona je rekla da ce svake godine praviti, pa ne znam valjda pravi. Moja kćerka je naučila davno praviti gibanicu, pa nadam se da i ona pravi, ne znam. Oni obično dođu kod mene za Božić i svega tog bude na stolu. Samo da mi još dugo poživimo i da oni meni dolaze. Ja sam najsretnija kada su oni uz mene.“priča nam. Badnjak je poseban u ovim krajevima, svaka obitelj peće pečenicu, supruge su u kući i pripremaju obiteljsku večeru i tada će sena stolu naći riba i pava, a pava je grah s bijelim lukom i cijela obitelj objeduje. Budući da se na Badnjak posti vrlo često supruge iz domova moraju paziti na muževe da ne probaju pečenicu čiji miris se prostire cijelim selom dok se peče na ražnju. Utoliko je post slađi što čovjek mora peći meso, a ne smije ga probati. Pečenica se jede na Božićno jutro. „Danas dosta obitelji pečenicu peče čak i u rerni. Da ne znam koliki snijeg pada mi je oduvijek pečemo na ražnju i nikada ne može biti ista. Ne smijemo baš sve modernizirati, ako im je več samo bitno da je imaju na stolu, pa danas se to vrlo lako može kupiti i gotovo. Sve dobiješ na gotovo, čak ljudi i isijeku pečenicu a naše je samo da serviramo. Mislim da to nije baš dobro i da je potrebno očuvati naše stare običaje.“kaže baka Smilja i napominje da bez obzira na godine koje idu i da se več polako ulazi u duboku starost ona nikad neće izostaviti ono što je naslijedila od svoje bake i mame. Nakon što smo kod bake Smilje probali kolače i čuli kao se nekada Božić slavio dobili smo i dar, ali baš taj starinski, ali hvle vrijedan. Baka Smilja nas je darovala lijepim božićnim stolnjakom koji je sama štrikala. Uvidjeli smo da je Božić već na vratima i da se Božić ne bi smio samo slaviti jedan dan. Baka Smilja je poručila da maleni Isus uvijek mora živjeti u našim srcima i da naša srca za njegov dolazak uvijek moraju biti razigrana i duša čista. Ove godine za Božić u Tuzli upriličeno je nekoliko Božićnih koncerata, Božićni turnir i priredba djece Katoličkog školskog centra „Sveti Franjo“. Piše: Maja Nikolić (Dnevni list) |