TUZLARIJE - KULTURALederov ˝Diskobol˝ Nakon drugog svjetskog rata, kada je u pitanju likovno obrazovanje u školama, veliku promjenu u tadašnjoj Gimnaziji unose profesori crtanja Todor Švrakić i Mihailo Timočišin. Slikali su tadašnju Bosnu i njene stanovnike, a od kada je 1919. godine Tomočišin postavljen za nastavnika crtanja, svojim entuzijazmom i posebnim pristupom prema umjetnosti utemeljio je današnje likovno vaspitanje kao nastavni predmet u školama. Tadašnji učenici toliko su bili oduševljeni slikarstvom da su u slobodno vrijeme počeli da se njime bave. Učenici su bili uglavnom iz zapadnog dijela grada, Džafer mahale, nekadašnje Caparijeve i okolnih ulica. Sve više slobodnog vremena su provodili zajedno, cijele noći svirali, recitovali, slikali. Talentom su se tada isticali Ismet Mujezinović, Haim Pinto, Milan Miljuš, Franjo Leder, Milan Gavrić i Josip Degan. Leder koji je po pričama mnogih bio "čovjek na svoju ruku", jedini se iz ove grupe opredijelio za vajarstvo. U to doba vajarstvo u Bosni i Hercegovini zaostajalo je decenijama za modernom skulpturom kojom se gotovo niko nije ni bavio. Na Akademiji u Zagrebu Lederov talenat oblikovao je na prvoj godini Robert Frangeš koji mu je predavao modelovanje po prirodi, zatim Rudolf Valdec (anatomija tijela), na trećoj godini Ivo Kerdić predaje mu obradu metala, a veliki uticaj na Ledera ostavlja pojava Ivana Meštrovića. Na završnoj godini Akademije i neposredno po završetku, Lederov talenat je bio na vrhuncu. Djela koja je tada radio su imala najveću umjetničku vrijednost. Radio je puno po narudžbi, pretežno biste. Tadašnji šef službe za komunalne poslove, arhitekta Bogdan Đukić, povjeravao mu je najviše posla. S obzirom da je brzo došlo vrijeme kada je Leder svojim načinom života, sukobljen možda i sa samim sobom počeo upropaštavati svoj raskošni telenanat, nema puno umjetnički vrijednih Lederovih djela. Ipak, Tuzlacima je sve njegovo drago i vrijedno jer ovdje nikada nije radilo puno akademskih vajara. Danas predstavljamo fontanu "Diskobol" koja je rađena 1938 i 1939. Rađena je u vještačkom kamenu, okruglog oblika. Na kamenom šestougaonom postamentu u reljefu su izrađene ribe, a u bazenu su bile postavljene i figure labudova.
Do današnjih dana sačuvan je postament i centralna figura Diskobola.  Skulptura bacača diska vrlo je neobičan motiv za fontanu. Za ovo djelo stručnjaci su rekli da je „na samoj ivici banalne realističke reprodukcije lika“. Ipak ona ima svoju vrijednost pa makar u činjenici da je djelo ruku prvog akademskog vajara koja se sedemdeset godina nalazi na istom mjestu.  Zanimljivo je da Lederov Diskobol predstavlja okamenjeni lik profesora Čestimira Dušeka, po mnogima tuzlanske sportske i muzičke legende. S.Mešić |
