TUZLARIJE - KULTURATuzlanske skulpture Dragiša Trifković - ˝Majka i dijete II˝ Dragiša Trifković ostavio je iza sebe puno radova koji govore o samom umjetniku, a i njegovom rodnom gradu Tuzli. Zaljubljenost, gotovo opsjednutost prošlošću Tuzle rezultirala je istraživanjem koje cijeli život nije prestalo. Neumorno je skupljao sve vezano za Tuzlu, crteže, predmete, mape, zanimao se za priče i običaje pa bi onda rekonstruisao dijelove Tuzle kroz crteže, reljefe i skulpture. Nastalo je tako na hiljade crteže, skupljeno preko 3000 fotografija sokaka, ćepenaka, običnih ljudi, prvih ljekara, učitelja, telala, polaznika raznih škola i kurseva, i mnogo čega drugog. Njegov pedagoško kulturni rad, crteži, knjige, skulpture, reljefi, od neprocijenjive su vrijednosti za grad jer su godine umjetnikovog rada stvorile viziju kako je nekada izgledao život u Tuzli. Svojevremeno mu je Opština Tuzla otkupila 40 velikih crteža stare Tuzle.  Jedna od njegovoh vrijednijih skulptura je „Majka i dijete“. Postoje dvije verzije, prva, manja (47x18x9) "Majka i dijete I" je rađena 1953. u gipsu i u vlasništvu je Refika Hukića iz Sarajeva, a druga, rađena 1954. godine "Majka i dijete II" rađena također u gipsu dimenzija 163x65x60 nalazi se ispred Klinike za dječije bolesti Tuzla.  Skulptura majke i djeteta, vješto uhvaćenog nježnog majčinog položaja, pognute glave, ruku koje obavijaju dijete dok ga doji, pokazuje i emotivnu Trifkovićevu stranu, volio je motive majke i djeteta, to se vidi i na divnoj skulpturi „Majčina briga“ te nije čudo da su baš njegove skulpture i reljefi te tematike nalaze u dječijim bolnicama i dispanzerima.  U njegovim djelima, uz ženske aktove, prikazane su i značajne ličnosti, umjetnikova majka, otac i niz drugih koja su na neki način bezvremenska za razliku od dijela, a takvih je također dosta, koja je Trifković radio nakon oslobođenja Tuzle, kao i onih inspirisanih prošlošću grada . Kada se Franjo Leder nakon studija vratio u Tuzli, njegov rad i ličnost znatno su uticali na tada mladog Trifkovića rođenog 1912 godine i koji se nakon višegodišnjeg odgađanja odlučio upisati na Državnu umjetničku školu u Beogradu. U Lederovom ateljeu „Balediji“ pripremao se za studij vajarstva pokazujući osjećaj za formu i skladna kompozicijska rješenja. S.Mešić |