TUZLARIJE - KULTURAUz Svjetski dan voda Dijelimo vodu, dijelimo mogućnosti! Voda je osjetljiv prirodni resurs koji je neravnomjerno raspoređen na planeti Zemlji. Od svih okeana, mora, rijeka i jezera samo 1% otpada na pitku vodu, a svakom šestom stanovniku nije dostupna. Voda se prekomjerno troši, izložena je onečišćenju, te se najčešće tretira kao roba na tržištu.
Generalna Skupština Ujedinjenih Nacija je 22. decembra 1992. godine usvojila rezoluciju A/RES/47/193 kojom se, počevši od 1993. godine, 22. mart svake godine obilježava kao Svjetski dan voda. Rezolucija A/RES/47/193 je zasnovana na zaključcima Konferencije zaštite i unaprijeđenja životne sredine Ujedinjenih Nacija održane 1992. godine objavljenim u članu 18 Agende 21. Smatrajući da unapređenje očuvanja voda i racionalno raspolaganje vodom zahtjeva pažnju javnosti na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, sve zemlje članice UN pozvane su da Svjetski dan voda posvete konkretnim aktivnostima koje mogu da doprinesu povećanju javne svijesti u vezi sa očuvanjem i razvojem vodenih resursa, objavljivanjem različitih publikacija i dokumenata, organizovanjem konferencija, okruglih stolova, seminara i izložbi vezanih za očuvanje i unaprijeđenje vodnih resursa i uvođenje preporuka člana 18 Agende 21. Član 18 Agende 21 Ujedinjenih Nacija se odnosi na zaštitu i očuvanje izvorišta vode za piće uz istovremeno obezbjeđivanje dovoljne količine svježe vode. Član 18., tačka tri, Agende 21 posebno ističe problem široko rasprostranjene zloupotrebe, uništavanja i/ili zagađenja površinskih i podzemnih voda kojima se remeti kako količina, tako i kvalitet vodnih resursa. Prema Agendi 21 problem obezbjeđivanja i očuvanja vodnih resursa treba posmatrati globalno i u skladu sa socijalno-ekonomskim karakteristikama društva, uzimajući u obzir da je voda neophodna za piće, održavanje higijene, rekreaciju, melioraciju i poljoprivredu, stočarstvo, ribarstvo, šumarstvo, industriju, urbanizaciju, proizvodnju električne energije (hidrocentrale), transport i druge aktivnosti. Ujedinjene Nacije su čitavu narednu deceniju (od 2005. do 2015. godine) proglasile međunarodnom decenijom zaštite i očuvanja voda na Zemlji. Na Svjetski Dan Voda, 22. marta, počela je dekada "Voda za život". Najveće svjetske religije vodu smatraju svetom, povezanom s ponovnim rođenjem, čistoćom i očišćenjem. S punim pravom - svaki život na zemlji je moguć samo ako ima vode. Ona pokriva tri četvrtine planete zemlje, ali od toga jedva da je jedna četvrtina neslana, obnovljiva i može se koristiti na jednoj održivoj osnovi. Voda ne zna za geografske granice i političke, ekonomske i druge prepreke. Ona je potreba svakog čovjeka, bez obzira na boju kože, vjeru ili naciju. U uslovima kada svakih 20 sekundi umre jedno dijete zbog nehigijenskih uslova u kojima živi 2.6 milijardi ljudi širom sveta, dovodi do broja od 1.5 miliona prekinutih mladih života zbog nečega što znamo kako da spriječimo. Loše upravljanje otpadnim vodama zajedno sa nedostatkom sigurne vode za piće i neodgovarajućih higijenskih uslova, pridonosi velikom broju smrtnih slučajeva. Voda za piće je jedina namirnica koju koristi cjelokupno stanovništvo i to bez obzira na geografski položaj, ekonomski status (siromasi, bogataši), vjeru i rasu, jer je potreba za vodom opšte poznata za normalno funkcionisanje ljudskog organizma. U Evropskoj povelji o vodi se kaže: "Voda je opšte nasljedno dobro, čiju vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakog da s njom ekonomiše i da je brižljivo koristi."
Da li znamo da svaka kapljica vode sadrži suštinu života i da je naš svakodnevni život izgrađen na vodi i oblikovan vodom? Sedamdeset posto našeg tijela čini voda. Voda je, možda, jedini proizvod prirode za koji se nikada neće pronaći prava zamjena. Isto tako, svi želimo svježu vodu za piće i želimo je u dovoljnim količinama. Ali, da li smo uistinu svjesni broja resursa koji nam to omogućavaju? U savremenom svijetu voda postaje sve značajniji resurs. Dinamičan razvitak društva i sve veći pritisci na prirodni okoliš, a samim time i na vodu, postaju jedno od ključnih pitanja održivog razvoja. Tehnološka, prelivna voda sa deponija u okruženju smatara se otpadnom vodom koja je mehanički i hemijski nečista te se kao takva nesmije ispuštati u vodotok bez prethodnog prečišćavanja. Otpadne vode iz kanalizacionih sistema i industrijskih postrojenja su očigledan dokaz nebrige čovjeka. Česti pomori ribe nisu pokazatelj zvaničnicima za akciju. Česta trovanja i deformacije na djeci nisu nam dovoljna opomena. Administrativno-teritorijalne granice pojedinih slivnih i vodnih područja postoje samo u čovjekovom svijetu, a voda to ne primjećuje. Do svakoga dolazi "nečija" voda, a svi će "svoje" vode uvijek poslati drugima. Naša je neizbježna dužnost, obaveza i garancija budućnosti usađivati zdravu misao u mlade umove kojima se toliko želimo ponositi, da brinu i da na sve načine čuvaju tekući dragulj kojim nas je Zemlja tako bogato darivala. Bosna i Hercegovina je zemlja bogata vodama, ali ni ti resursi nisu neiscrpni. Rijeke i jezera se zagađuju tečnim otpadnim vodama koje se u njih ispuštaju uglavnom bez ikakvog prečiščavanja. Naročito su ugrožene rijeka Bosna i njene pritoke, čija korita često služe i kao deponije otpada. Dok političke institucije imaju zajednički zadatak da naprave odgovarajuće pretpostavke za održivi razvoj, zadatak obrazovnih institucija i nevladinog sektora, ekoloških i slicnih udruženja, je da izgrađuje svijest o odgovornom postupanju sa prirodnim resursima na Zemlji. Bez vode za piće, vlage u vazduhu, snage riječnih struja i mora, naš život bi bio nemoguć. Osiguranje dovoljnih količina higijenski ispravne vode za piće postaje sve važniji javno zdravstveni problem i na području Federacije BiH, gdje je prema procjenama oko 50% stanovništva priključeno na centralni sistem vodosnabdijevanja (vodovodi). Voda se redovno laboratorijski kontroliše za oko 55% populacije.Većina lokalnih objekata vodosnabdijevanja (npr. bunari, cisterne) nema zone sanitarne zaštite, a voda u njima se ne kontroliše redovno na zdravstvenu ispravnost. Poseban problem predstavljaju otpadne materije. Svega 40% čvrstog i 15% tečnog otpada se odlaže po higijenskim principima, što za posljedicu ima zagađenje vodotoka, koji su često odlagališta otpada. Iako širom svijeta postoje razlike u odnosu prema vodi, svi prepoznaju njenu vrijednost i njeno centralno mjesto u životu ljudi. U savremenom svijetu voda postaje sve značajniji resurs. Poznato je da slatke vode na našem planetu ima oko 2.5 % i da je nejednako raspoređena. Svakim danom ima je sve manje zbog neadekvatnog upravljanja i nemara. U većini zemalja Afrike i Azije vlada hronična nestašica vode. Do 2025. godine dvije trećine čovječanstva osjetit će ozbiljan nedostatak vode. Procjene stručnjaka kažu da oko 1, 1 milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi, 2, 5 milijarde nema elementarne sanitarne uslove, a više od pet miliona ljudi godišnje umire od bolesti koje su uzrokovane zagađenom vodom. Najveće potencijalno zlo koje danas prijeti čovječanstvu je zagađenje vode, zraka i tla. Kako bi se osigurale dovoljne količine zdrave pitke vode, potrebno je uložiti dodatne napore vezane za njenu zaštitu i štednju. Zagađenje vode ne poznaje granice, stoga je svi moramo čuvati i paziti, jer voda je naša kultura i naš život. Na kraju, budući da male stvari pokreću svijet, svako od nas može dati svoj doprinos u očuvanju ove jedine planete koju imamo za život. ČUVAJMO VODU, STALNO, SVUDA I NA SVAKOM MJESTU! Jer, kako kaže kašmirska poslovica: "Svijet nismo naslijedili od svojih predaka - posudili smo ga od svoje djece!" Projekat; „Od učešća javnosti do održivog razvoja” Kontakt osobe; Advija Đonlić i Boško Nikolić Ovaj projekat se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije u okviru programa „Evropski instrument za demokratiju i ljudska prava (EIDHR)“ i Fonda otvoreno društvo BH. Sadržaj dokumenta je isključiva odgovornost Centra za ekologiju i energiju i EКО-Leonarda, te ni u kojem slučaju ne predstavlja stav Evropske unije niti Fonda otvoreno društvo. |
