TUZLARIJE - KULTURASinoć u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci „Derviš Sušić“ Promovisana knjiga Selme Leydesdorff o Srebrenici U prostorijama Narodne i univerzitetske biblioteke „Derviš Sušić“ sinoć je održana promocija knjige „Prazninu ostaviti iza sebe“, koju je napisala Selma Leydesdorff iz Holandije.  Selma, profesorica historije, intenzivno je na ovoj knjizi radila više od osam godina. Putovala je od Holandije do Bosne i Hercegovine, razgovarala sa ženama Srebrenice, istraživala, ispitivala okolnosti koje su dovele do jednog od najvećih genocida počinjenih nad civilnim stanovništvom u Srebrenicu 11.07.1995. godine. Ispričane ispovijesti žena koje su preživjele Srebrenicu, uz svoje impresije, stavove, historijske činjenice, čine sadržaj ove knjige koja ima i literalnu i historijsku vrijednost. Govorila je sinoć autorica da joj nije bilo lako zadobiti provjerenje žena koje su izgubile najbliže članove porodice i za njih najbolnije – svoju djecu. Srebreničanke su izgubile povjerenje u ljude i pravdu pa je i razumljivo da su prema strankinji, i to iz Holandije, bile nepovjerljive. Ipak, uspjela je Selma da zadobije njihovo povjerenje te su joj ispričale priče iz duše. U objavljenoj knjizi mogu se pročitati mnoge do sada nepoznate stvari.  Cilj autorice je bio da utiče na javno mnjenje, posebno u Holandiji čiji je zvanični stav o zločinu u kojem su holandski vojnici dopustili da se ubije preko 8000 ljudi, poznat. Za veliki posao koji je uradila od svoje države nije imala ni finansijsku, a ni moralnu podršku, naprotiv, nailazila je na otpor i negodovanje ali je na kraju napisala knjigu za koju je sinoć zadovoljno izjavila da ipak mijenja mišljenja i navodi ljude na razmišljanje. Smatra da je ono što se desilo sramota svijeta. Možda baš zato što je Srebrenica sramota - šamar civilizaciji, pravdi i poštenju, mnogi bi je sakrivali, Srebrenica smeta, stiče se utisak da smetaju i žene koje traže nestale. Svojom pojavom previše podsjećaju na to kobno ljeto ´95. za koje bi da se ne spominje, a spominjat će se, i treba da se spominje kao i da se tačno zna ko i na koji način je ubijao. Ko zna koliko je djece ubijeno, da je 15% ubijenih imalo ispod 15 godina, koga to i zanima? Izgleda samo one koje duša boli. Taj bol duše poznat je i autorici i vjerovatno je bio jedan od motiva da napiše ovu knjigu. Iz uže i šire porodice Selma Leydesdorff u zloglasnom logoru Aušvicu je ubijeno oko 200 članova. Odrastala je uz majku koja nije mogla da prihvati tragediju koja će obilježiti cijeli njen život da bi ga kraju sama i okončala. Autorica knjigom „Prazninu ostaviti iza sebe“ pokušava reći da je život dobar izbor, treba živjeti, ostaviti prazninu iza sebe jer se ona i ne može popuniti, jedino se može nastavak života puniti drugim sadržajima.  Do sada su o Srebreničkoj tragediji napisane dvije knjige čiji značaj, jedan od promotora knjige, Branka Antić – Štauber, ne umanjuje ali misli da će baš ova knjiga, koja je već imala promocije izvad BiH, imati veći odjek. Na sličan način pokušala je pisati i Hatidža Hren iz Srebrenice koja je izgubila muža i druge članove proodice. Od ´95. sa svojim djetetom pokušava da živi i uspijeva, iako njen život ima jasnu granicu prije i poslije Srebrenice. Pročitala je knjigu, zahvalna je Selmi jer ju je napisala, jedino kaže da opet nema odgovor na pitanje koje je 14 godina muči, a to je: "Zašto, zašto se to dogodilo?". Šta se desilo u glavama ljudi da su oni s kojima su se do jučer družili, kako ona kaže i ašikovali, okrenuli i to na način da ih ubijaju. Teško će se pojaviti ikada odgovor na to pitanje, ostaje samo da se s prazninom živi zbog preživjelih. Srebrenica je sada pust grad u koji se malo ko vraća, a oni koji su se vratili gledaju kako im ispod prozora prolaze oni koji su učestvovali u ubistvima. Jedan od promotora, Zlatko Dukić, rekao je da se radi o efektnom, upečatljivom djelu koje obavezno treba pročitati. Iako je imao zamjerke na viđenje Titove Jugoslavije za koju je napisano da je bila apsolutistička, njegov generalni stav je da je autorica objektivno i vrlo dobronamjerno pristupila pisanju knjige. S.Mešić |