TUZLARIJE - KULTURAPutopis Senada Švrake Tri Bosanca u Sahari Nakon ugodne noći pod vedrim nebom i bliskog susreta sa saharskim akrepom (vidi prethodni nastavak), nastavljamo naše pustinjsko putovanje. Vrućina je paklena. Tu i tamo poneko kržljavo drvo ili čuperak trave odolijevaju nemilosrdnom suncu i svjedoče o danima kad je Sahara bila zelenija. Ne tako davno, ovim prostorima su mogli putovati samo najhrabriji i najizdržljiviji. Karavanski putevi i trans-saharska trgovina ovisili su o logističkim bazama tog vremena, ključnim tačkama snabdijevanja i odmora za karavane: oazama u kojima je kao čudom, usred pustinje, na površinu izbijala voda - izvor života.  Karavani kamila danas više ne postoje, ali oaze su srećom još uvijek tu, pa nakon iscrpljujućeg putovanja po vrućini, poslijepodne nalazimo predah u oazi Teržit.  Skrivena u dubokoj klisuri između visokih, vertikalnih stijena, oaza Teržit je pravi mali raj. Izvor bistre vode stvara malo jezerce u kojem se umorni i prašnjavi putnici čak mogu i okupati! To je u Sahari vrhunski luksuz! Drugi izvori pune vješto raspoređene kanale za navodnjavanje koji dovode prijeko potrebnu vodu do svake palme. Jer, oaza ne živi sama od sebe – palme se moraju održavati, navodnjavati i kad im istekne životni vijek od oko dvadesetak godina, zamijeniti novim. Sa okomitih zidova klanca, bistra, hladna voda neprekidno kapa i ta, potpuno čista voda, koristi se za piće.  Teržit je mala, u planini skrivena oaza koju je skoro nemoguće vidjeti ako ne znate tačno gdje se nalazi. Međutim, nisu sve oaze tako uspavane, ili barem nisu uvijek bile.  U nekim oazama postojali su u prošlosti veliki gradovi, ekonomski i kulturni centri svog vremena. Jedan od tih važnih gradova, osnovan 777. godine, bio je Šingeti, sljedeća stanica na našem putu kroz pustinju. Na vrhuncu svoje moći, u osamnaestom vijeku, Šingeti je bio dom za 60.000 ljudi, imao je 14 džamija i bio čuven u cijelom islamskom svijetu kao univerzitetski centar gdje se nije proučavao samo Kur´an nego i filozofija, matematika i astronomija.  Nestanak karavanskog prometa doveo je do sve veće izolacije i propadanja grada i danas u Šingetiju živi samo sedam hiljada stanovnika. U gradu još uvijek postoji nekoliko privatnih biblioteka u kojima se čuvaju vrijedni rukopisi, neki stari i po hiljadu godina.  Iako se stanovnici i mauritanska vlada bore da ovaj istorijski grad sačuvaju od nestanka, Šingeti se suočava s dva ozbiljna problema: nestašicom vode usljed dugotrajnih suša i upornim napredovanjem pijeska koji polako ali sigurno zatrpava stari grad po kojem je skoro cijela sjeverozapadna Afrika nekada nosila ime „zemlja Šingetija“. Nakon posjete Šingetiju, zaputili smo se u 120 kilometara udaljeni Uadan. Putuje se po relativno dobrom makadamu, samo treba voditi računa o jarcima dubokim oko metar, koji mjestimično presijecaju cestu.  Uadan, grad čije je nekadašnje bogatstvo bilo takvo da su ga pljačkaši uporno napadali, toliko uporno da se grad morao opasati debelim zidinama, danas je doslovno u ruševinama. Prvi grad na ovom mjestu bio je podignut davne 742. godine. Zidine koje se danas mogu vidjeti, ostaci su grada osnovanog 1141. godine, na ruševinama četiri prethodna grada! Idealna pozicija na karavanskom putu kroz Saharu, omogućila je dugi period prosperiteta, pa su tako u Uadanu cvjetali ne samo trgovina i biznis, nego i filozofija i kultura. Tu je osnovan prvi univerzitet u Sahari, tu su otkriveni i najstariji rukopisi do sada pronađeni u Mauritaniji. Sudbina Uadana, bila je slična sudbini Šingetija: nestanak karavana i smanjenje zaliha vode, doveli su do masovnog egzodusa populacije u dvadesetom vijeku. Samo 2500 stanovnika se danas bori da spasi stari grad od potpunog izumiranja. Interes Evropljana, pretežno Francuza, za ovaj dio Afrike i za kulturnu istoriju ovih starih gradova, doveo je u proteklih dvadesetak godina do relativnog razvoja turizma u regionu, što je potaklo izvjesni optimizam i nadu da se grad može spasiti. Španjolska i portugalska vlada finansirale su infrastrukturne i obrazovne projekte, u cilju unapređenja poljoprivrednih metoda i poboljšanja turističke usluge. Međutim, od prije dvije godine, turisti su naglo prestali dolaziti, iz prilično misterioznih razloga. Putničke agencije su zbog navodne nesigurnosti u zemlji izbacile Mauritaniju iz svoje ponude, letovi iz Pariza i Marseja za Atar su ukinuti. Da li je to u vezi sa nedavnim otkrićem nafte u regionu? Za to nemam nikakvih dokaza, ali kao pristalica teorija zavjere, siguran sam da u Mauritaniji nema nikakve opasnosti za posjetioce i da pravi razlog za odvraćanje ionako malobrojnih turista od posjete ovoj simpatičnoj zemlji mora biti u nečem drugom... S druge strane, pošto smo bili među vrlo rijetkim posjetiocima koji su se ove godine pojavili u tom dijelu svijeta, bili smo utoliko više primijećeni i bolje primljeni. Zaista, tri Bosanca u Tuzli ne bi izazvali senzaciju, ali u Mauritaniji smo to na neki način bili. Niko ovde nije nikada vidio Bosanca, ali su svi čuli za Bosnu. Pitali su nas, sa iskrenim interesovanjem, da li se situacija kod nas popravila. – Dok je kod vas bio rat, govorili su naši domaćini, željeli smo vam pomoći, ali nismo znali kako. Radovali su se našoj posjeti, pozivali nas da ostanemo duže i da se osjećamo kao kod kuće. I mi bismo zaista rado ostali duže jer ovdje ima još mnogo toga što vrijedi vidjeti i doživjeti, ali naše je vrijeme bilo ograničeno, a do povratka u Tanger i trajekta za Evropu, pred nama je bilo još 5000 kilometara. Zato smo, nakon posjete Uadanu, najkraćim putem krenuli prema granici.  To „najkraćim putem“, značilo je oko 1200 km ... Mauritanija je ogromna, preko milion kvadratnih kilometara, četiri puta veća od nekadašnje Jugoslavije i dvadeset puta veća od Bosne i Hercegovine. Na tom ogromnom prostoru živi samo dva i po miliona ljudi. Drugim riječima, mjesta ima dovoljno, pa kome je dosadila takozvana demokratija na bosanski način, a ne može dobiti vizu za Švedsku, može razmisliti da ode u Mauritaniju. Tamo je barem uvijek toplo – što nije slučaj sa visokim planinama Atlasa. Ali o tome u sljedećem nastavku... Senad Švraka Vezani tekstovi: Od Tangera do ničije zemlje Dolazak u Mauritaniju Priredio(la): S.M. |