TUZLARIJE - KULTURAU Međunarodnom ateljeu ˝Ismet Mujezinović˝ Otvorena izložba fotografija Cornelie Suhan Žene - između nade i ničega U Međunarodnom ateljeu "Ismet Mujezinović" danas je otvorena izložba fotografija Cornelie Suhan iz Njemačke, pod nazivom "Žene - između nade i ničega".
Na fotografijama su žene žrtve takozvanog Afričkog svjetskog rata, koji je u Demokratskoj Republici Kongo, 1998. godine počeo invazijom Ruande i Ugande. Okončan je zvanično povlačenjem stranih trupa i sa razoružavanjem zaraćenih strana 2003. godine. Nasilje je nastavljeno uprkos potpisanom primirju iz 1999. i stacioniranja UN-ovih mirovnih snaga 2000-te, te formiranjem prelazne vlade 2003. Od oktobra 2008. pobunjenici ponovno ratuju sa vladinim trupama na istoku zemlje.  Goma je veliki grad na istoku Demokratkse Republike Kongo i glavni grad Provincije Sjeverni Kivu. Grad leži između vulkana Nyiragongo na sjeveru i obala Kivu jezera na jugu. Za vrijeme građanskog rata i genocida u susjednoj Ruandi 1994., Goma je postala glavno utočište za izbjeglice. Broj stanovnika se danas procjenjuje na između 500 i 800 hiljada. Kongoležanska organizacija za zaštitu prava žena, PAIF, već se godinama brine o ženama i djevojkama u Istočnom Kongu. Silovanja, porobljavanje i ubistva ženske populacije su godinama svakodnevica u ovoj zemlji. Zbog zadnjih okršaja procjenjuje se da je 250 hiljada stanovnika u bjekstvu, uglavnom žena i djece. Seksuualno nasilje nad njima se nastavlja i dalje. Cornelia Suhan, čije su fotografije danas izložene, u izjavi za Tuzlarije rekla je da je i ranije bila u Bosni I Hrecegovini, dobro su joj poznati slučajevi slilovanja žena u ratu koji je vođeni na našim prostorima, ali kaže, žene sa fotografija prošle su još gore torture, silovali su ih svi, pa i UN vojnici. U neke su pucali na način da ostanu žive a ubiju im nerođeno dijete, mnoge su nakon silovanja rodile djecu. Nevjerovatan je broj silovanih žena, djece čiji su roditelji silovatelji, koji još ne vide ni nadu za bolju budućnost. Izložba fotografija – Žene – između nade i ničega, prikazuje žene sa drugog kraja svijeta, drugačije boje kože ali iste patnje koje su nažalost osjetile i naše i toliko drugih žena. Zlo koje je jedno ljudsko biće u stanju uraditi drugom dovodi u sumnju čovječnost, i nakon ponovljenih zločina guši nadu da će dobro ikada pobijediti zlo.  Autoriuca izložbe Cornelia Suhan, rođena je 1956. dodine u Duisburgu, Njemačka. Već 25 godina radi kao fotograf na područjima socijalne tematike, fotožurnalizma, socijalnog portreta i arhitekture. Kritičkim fotografiranjem izvještava, prije svega, iz ratnih i područja zahvaćenim raznim postratnim krizama. U svojim fotoreportažama pažnju usmjerava na stanja u društvu, sa posebnim osvrtom na položaj žena. Krajem avgusta 2008 posjetila u Gomu, kako bi za Medica Mondiale fotografijom dokumentovala njihov rad sa tamošnjom partnerskom organizacijom PAIF. - Kada sam fotografirala grupu žena smješetnih u bolnici u Birereu, jednom siromašnom predgrađu Gome, medicinska sestra, uposlenica PAIF-a je na moje pitanje šapatom odgovorila: „sve, baš sve su žrtve silovanja“. Nakon toga mi je ispričala nekoliko priča. Svaka strašnija od prethodne.... riječi su autorice Suhan. S.Mešić |
