TUZLARIJE - KULTURA

03.09.2009.
U bašti Narodnog pozorišta
Predstavljena knjiga Julijane Matanović


Bez puno govora, ovogodišnji Međunarodni književni susreti "Cum grano salis" počeli su vrlo konkretno, promocijama romana. Prvo je premijerno predstavljen roman Tuzlaka Almira Alića pod naslovom "Boa u kokošinjcu" a zatim roman Julijane Matanović "Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka"

Načelnik Općine Tuzla nakon kratkog ali srdačnog pozdrava prisutnima, proglasio je književne susrete otvorenim te prepustio mikrofon književniku, predsjedniku žirija Književnih susreta Irfanu Horoziću, a noćas i promotoru romana književnice Matanović.



Knjiga je podjeljena u četiri tematska dijela koji se oslanjaju jedan na drugi, sadrži dvanaest priča. Prema mišljenju Horozića posebno se u prvom dijelu osjeti autobiografska nota Matanovićke koja je pisala emotivno o raznim temama dajući sebi i oduška. Neobičan početak romana pisan na čudan, književno provokativan način, navodi čitaoca da pronalazi svoju priču. Horozić smatra da se na suptilan način ukazuje pripovjedačka poenta priča te ističe duhovnost koja prati svaku priču.

Julijana Matanović je izrazila zadovoljstvo samom promocijom. Promotor u Zagrebu je bio Miljenko Jergović a u Tuzli Irfan Horozovič, književnici koje rado čita i veoma cijeni.
Julijana Matanović rođena je 1959. u Gradačcu. Piše romane i pripovjetke.
U Đurđenovcu je pohađala osnovnu školu, a gimnaziju u Našicama. U Osijeku je na Pedagoškom fakultetu studirala jugoslavenske jezike i književnosti. U Zagrebu je magistrirala na Filozofskom fakultetu na temi u vezi s Ignjatom Đorđićem, a doktorirala je na temi povijesnog romana. Do sada je napisala "Bilješka o piscu", neljubavni roman, "Tko se boji lika još", roman (jedan od najoriginalnijih u novijoj hrvatskoj književnosti, "Zašto sam vam lagala", roman/zbirka pripovjedaka (preko 12 izdanja), "Kao da smo otac i kći", "Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka", "Laura nije samo anegdota", "Krsto i Lucijan", "Lijepi običaji".
U dijelu romana koji se odnosi na gradove, piše i o Gradačcu, gradu u kojem je rođena, Osijeku u kojem je studirala te u Zagrebu u kojem sada živi i radi kao sveučilišni profesor. U svakom je ostavljala svoj trag a svaki grad trag u njoj.

Iako je roman, odnosno dijelovi romana, priče pisane po narudžbi, jednostavno opisana dječija, ljubavna, erotska iskustva predstavljaju autoricu kao iskrenu osobu koja se čitaocu uvlači pod kožu.

- Iz velike sreće se ne piše. Volim kada se ljudi prepoznaju u mojim pričama, jer ljudima to daje smisao njihovom životu. Volim pisati u kontekstu, jer mi se čini pošteno. Mene pisac može kupiti jednom rečenicom. U knjizi Irfana Horozića “Imotski kadija” kaže “Čovjek se umori od svega pa i od čežnje” to je jedna od tih rečenica. Nestabilnost moje biografije, jedna od onih koja je dobar materijal za frizerske salone, mi ne daje sigurnost ali daje puno tema za pisanje, između ostalog kaže Julijana Matanović.

Književnica čije se knjige dobro prodaju, nije zabrinuta zbog NET pisanja, niti smatra da to utiče negativno na književnost, naprotiv jer se bolji tekstovi opet na kraju štampaju, opet su dobre rečenice na papiru. Veoma cijeni književne susrete u Tuzli, nominirane romane ocjenjuje kao vrlo dobre te smatra da ne treba ni biti previše književnih susreta, ovi su sasvim dovoljni za region da bi sve imalo potrebnu težinu.

S. Mešić