TUZLARIJE - KULTURAU Briselu Održana promocija romana za djecu „Ida“ objavljenog na francuskom jeziku U Briselu je 28. oktobra 2009. u sali „Nobis“ održana promocija romana za djecu „Ida“ Zejćira Hasića. Roman je objavljen na francuskom jeziku, a prevele su ga mlade Bosanke Emina Bekto, Simić Selma, Azra Džanović i Selma Hurtić.  U svom predstavljanju romana „Ida“ Zejćir je, mnogobrojnoj belgijsko-bosanskoj publici rekao : -Prije „Ide“ napisao sam mnoge pjesme za djecu i one koji su odrasli a nisu prestali biti djecom. Bile su to ponekad duhovite, ponekad sjetne pjesme, ali je u njima bilo nježnosti koja ohrabruje i otkriva svijet u njegovoj ljepšoj strani, ne krijući ni onu drugu, manje lijepu stranu života nekog ko će već sutra biti odrastao. Napisao sam i jedan broj priča koje su također bile sjetne, duhovite, i prije svega nježne i optimistički zagledane u dolazeći život. Onda je došla «Ida». Odjednom. Kao da je pala s neba, ili izronila iz dubina okeana. Napisao sam je u šezdesetoj godini života, a osjećao sam se, dok sam je pisao, mlađim nego što sam bio kao petnaestogodišnjak, kad sam pisao svoju prvu pjesmu. Imao sam dušu djeteta i um zrela čovjeka, bogata životnim iskustvom. Šta je «Ida» i zašto sam je napisao? Jednako je koliko pjesma, toliko i priča i roman. Jednostavna, prisna, ozbiljna i djetinjasta. Ona je jednako stvarnost, mašta i igra. Sva od života. Sretan sam što sam je napisao. Mislim da je potrebna djetinjstvu. Danas, kao nikad ranije, djetinjstvo je puno iskušenja, od kojih je najteže nedostatak ljubavi, razumijevanja, razgovora, nemanja vremena da se sa djecom dijeli vrijeme njihova odrastanja. U savremenom tempu i načinu života, djeca su sve usamljenija i ostavljena sama sebi da se nose sa svojim problemma, koje odrasli često ne vide ili ne žele vidjeti, nemaju vremena vidjeti ih. Junaci moga romana Ida i Eni su prava djeca, ali i već odrasli. Upoznali su nemilu stranu života. Posebno Ida koju otac ostavlja pa se ona povlači u sebe kao školjka u ljušturu. Ona je sva od osjećanja. Da bi se vratila u život, da bi se opet na njenom licu nastanio osmijeh, a sjaj u očima i riječi na usnama, potrebno je puno razumijevanja i volje da ju se vrati u život, a prije svega ljubavi. Sve joj je to mogao pružiti samo neko ko će to činiti potpuno čiste duše. Ida je imala sreću da se u njenom životu pojavio Eni, jedan sasvim običan i sasvim neobičan, čudesan dječak. «Ida» je svakim svojim retkom ljubavni roman. Priča o beskrajno lijepoj ljubavi, onoj koja ništa ne pita i ništa joj nije nemoguće, koja ništa ne traži, a daje sve što može. «Ida» je priča o jednom lijepom prijateljstvu, kakvog je u ovom našem modernom svijetu sve manje, a sve ga više treba. «Ida» je priča o sretnoj i nesretnoj porodici. O dvije porodice: o jednoj koja ima sve što treba: ljubav, nježnost, razumijevanje, ozbiljne razgovore između sina, oca i majke, jedne u kojoj su odrasli jednako toliko djeca koliko su i odrasli ljudi, u kojoj je dječak dječaj, ali i ličnost koja se prihvata kao sebi ravna, i druge koja je možda sve to bila, ali više nije, jer je otac otišao u svijet, vjerovatno za nekom drugom ljubavi, a ostavio Idu koja se povukla u školjku usamljenosti, iz koje je ni majka ne može svom svojom ljubavi i brižnosti vratiti u svijet djetinjstva. «Ida» je priča o ljubavi kao onom najljepšem i najvažnijem u životu. Ida je priča o beskrajnoj moći prave ljubavi. (Eni je idu ljubavlju vratio u svijet iz kojeg se povukla, vratio joj osmijeh na lice, sjaj u oči i riječ na usne. Kako? To se krije u romanu.). «Ida» je priča o ljepoti odrastanja, o djetinjstvu koje zna biti sve samo ne djetinjstvo, a uzrok tome su odrasli. «Ida» je priča o čednosti, ljepoti i plemenitosti dječje duše. «Ida» je, sjetna i vedra, šaljiva i ozbiljna, sasvim obična, ali i pustolovna priča našeg vremena. Napisana je tako da je svako ko ima trinaest godina, ili nije zaboravio vrijeme kada ih je imao, osjeća kao svoju, kao priču o sebi, ili o nekome dječaku ili djevojčici koju zna. «Ida» je priča kakvu danas, svugdje, na svim meridijanima, treba ovaj savremeni svijet odraslih koji je strašno uozbiljio svijet djetinjstva. «Ida» pokazuje kako je malo potrebno da bi djeca zaista bila djeca. Samo im se ne smije ukrasti djetinjstvo. Zato sam je napisao tako da je i djetinjstvo i svijet odraslih čitaju s istim zanimanjem iz zbog iste stvari. Bar se nadam da sam je tako napisao i volim što sam je napisao.“ Isti taj tekst su na francuskom jeziku kazale i mlade prevoditeljice. A tom prigodom one su recitovale pjesme Zejćira Hasića iz zbirke „Praviš se važan“. Publici se obratio i ambasador Republike Bosne i Hercegovine gospodin Nikola Radovanović koji je dan ranije u ambasadi priredio prijem za Zejcira Hasića, mlade prevoditeljice i članove belgijsko-bosanske asocijacije „Gratiartis“  U susretu s ličnostima iz belgijskog kulturnog života, te smo večeri čuli samo riječi pohvale za realizaciju tog lijepog projekta. Naročito se o tom poduhvatu pohvalno izrazila gospođa Françoise Wuilmart, direktorica međunarodnog centra za književni prijevod iz Senefa. Ona je iskoristila priliku da predloži neke susrete i organizovanje književne radionice na kojoj bi mlada ekipa „Gratiartisa“ predstavila bosansku poeziju, pripovijetku, odnosno roman. Članovi „Gratiartisa“ su obećali takve nove realizacije, naime prevođenje i objavljivanje poema za djecu bosanskohercegovačkih književnika i antologiju bosanskohercegovačkih pripovjedaka. Priredio(la): A.M. |