TUZLARIJE - KULTURASinoć izvedena ˝Žaba˝ Dugotrajan aplauz na kraju predstave sve kaže U okviru "XVI Tuzlanskih pozorišnih dana" u Narodnom pozorištu Tuzla sinoć je na programu bila predstava "Žaba" u izvedbi Kamernog teatra ’55 iz Sarajeva. Prema tekstu Dubravka Mihanovića iz Zagreba, predstavu je režirao Elmir Jukić. Predstava ”Žaba” je teška, na momente i sumorna jer govori o teškim vremenima nakon rata u BiH u kojima mnogi gube smisao postojanja, volju za životom i vjeru u bilo šta.  Glavni lik Zeko, kojeg glumi Emir Hadžihafizbegović, vlasnik je stare brijačnice, mušterija je malo. Svoje dane provodi u razmišljanju i čitanju priče koju je pronašao u jednom časopisu. Svakodnevno do njega dolazi njegov mlađi brat (Aleksandar Seksan) koji je ostao bez posla ali to još ne znaju njegova supruga i dijete. Luta gradom, pije, kocka se, što njegovom bratu Zeki jako smeta. Stalno mu govori da se mora promijeniti, da porazgovara sa ženom, da se trgne. Dok se postavlja kao stariji brat, koji mlađem dijeli savjete jer im roditelji nisu živi, Zeko i ne shavata ono što oko njega svi shvataju, a to je da najviše problema, teških pshičkih problema ima upravo on. Zeko svako noć legne i misli o ratu kojeg je proveo u rovu, o prijateljima koje je gledao izrešetane, ne može da se otrgne tim mislima koje su ga pretvorile u agresivnog čovjeka, koji se ne može kontrolisati. Zbog njegove iznenadne agresije, za koju kaže da mu dođe ”žuta minuta” pa ne zna šta radi, napustila ga je žena i odvela dijete. Tukao ih je. Dijete mu jako nedostaje kao i porodični život i misli da je za njega kasno, zato vrši pritisak na brata da se trgne. Jedan od rijetkih prijatelja kojeg nije izgubio je Švabo (Mirsad Tuka) koji radi kao taksista. Švabo ga zovu jer je rat proveo u Njemačkoj, što mu Zeko, iako ga voli, svako malo spominje. Kao i drugi likovi u predstavi, ni Švabo nema sjajan život ali se ne žali puno, drži se životne površine. Oženjen je, ima dvije male djevojčice, kaže, voli ih sve tri, zbog njih radi i za praznik jer vole da troše, ali u isto vrijeme on nalazi sreću sa mladom djevojkom s kojom je u vezi godinu i po. S njom mu je lijepo, misli da je zaljubljen, a možda je i voli, prijatelj Zeko ga osuđuje ali Švabo ne može drugačije. To je njegov vid opstanka u teškim vremenima, sjedi na dvije stolice jer drugačije ne može pa dokle izdrži. Radnja se dešava na jedan Bajram koji je i razlog da intenzivnije pričaju o životu. Iako često ponavljaju “Bajram je ljudi”, u brijačkoj radnji se ništa lijepo ne dešava. Kulminacija nastaje kada Zeko skoči i stavi bratu britvu pod vrat da ga natjera da mu obeća da će se promijeniti. Nakon situacije u kojoj je gotovo ubio brata svima je jasno da Zeki treba stručna pomoć. Nakon burnih razgovora, svađe s bratom, ubijeđivanja Švabe da potraži pomoć, Zeko ostaje sam u radnji. Čita priču o Japancu koji se obraća nekoj imaginarnoj žabi od koje traži savjet. Izgubljen, bez nade, očajan zbog novonastale situacije u kojoj je možda zauvijek izgubio brata uzima bombu koju čuva u radnji i odluči da se ubije. U momentu kada želi aktivirati bombu u radnju ulazi prodavač knjiga (Moamer Kasumović) i ostaje zatečen onim što vidi. Mladić je zbunio Zeku koji postaje svjestan šta je htio uraditi. Prodavač knjiga insistira na kakvom takvom razgovoru plašeći se izaći iz radnje. Ispostavi se da je mladić završio književnost ali nema posla, zarađivao je raznoseći pizze a sada od vrata do vrata prodaje knjige. Bez posla u svojoj struci ali sa nadom i vjerom u bolju budućnost, u predstavi je ono svjetlo na kraju tunela. Nepoznati mladić uspjeva što rodbina nije mogla, da Zeku zainteresuje za druge stvari. Mladić s njim analizira i priču koja opsjeda Zeku, a na kraju, shvativši da se radi o bivšem fudbaleru poziva ga da igra sa grupom mladih, koja se svake sedmice okuplja. Zeko pristaje te se na taj dobar način završava predstava u kojoj su odlično glumili Emir Hadžihafizbegović, Aleksandar Seksan, Mirsad Tuka i Moamer Kasumović. Surovo realna predstava neminovno vodi u razmišljanja koliko je Zeka u nas, ljudi u koje, kako on kaže, “ne može više u mene da stane”, koje "dlaka" dijeli od smrti? Pozorište je i sinoć bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, neki su bili i na samoj pozornici iza glumaca kako i priliči kamernoj predstavi, a dugotrajni aplauz kojim su pozdravljeni glumci najbolje govori o utisku kojeg je “Žaba” ostavila na gledaoce. S.Mešić |