TUZLARIJE - KULTURAGoran Pekić Karkin: “Dovodim evropsku operu u Tuzlu“ Jedini tenor kojeg Bosna i Hercegovina ima a za čijim glasom uzdiše Evropa, Tuzlak, Goran Pekić Karkin, obilježava 15 godina uspješnog rada. Tim povodom podarit će sugrađanima ali i svim Bosancima i Hercegovcima, 17.decembra, nezaboravan koncert.  Činjenica da nikada nije pjevao u Sarajevskoj operi samo ga je ohrabrila da u Tuzlu, na svoj koncert, “dovede” evropsku operu. Karijera, pripreme za koncerte, hobiji i mnoge druge male stvari koje život čine boljim, teme su o kojima je sa Goranom Pekićem Karkinom razgovarala Ismeta Smajić.
Vaše djetinjstvo, kako ste ga proveli i čega se najrađe sjećate iz tog perioda? Nažalost, u pola moga djetinjstva počeo je rat u Bosni, tako da jedina sreća u tom periodu je bila ostati živ, odnosno ‘prestanak opće opasnosti ‘, toga se jako dobro sjećam. Ali, hvala Bogu, postojala je muzika koja me osim toga činila sretnim, presretnim, pogotovo glas Pavarotija koji me je, barem na momenat, odvajao od te surove stvarnosti…I onda po završetku osnovne škole tj. prvog razreda Srednje muzičke u Tuzli, odlazim u Zagreb na dalje školovanje jer u Tuzli nažalost nema profesora pjevanja adekvatnog za moj kalibar glasa. Kakvom biste ocijenili dosadašnju karijeru? Pa po prirodi sam osoba koja je, tako reći perfekcionista što se posla tiče ali moram priznati da je bilo i uspona i padova kao i u svakom poslu i životu. S obzirom da je evo već 15 godina od prvog mog koncerta prošlo a već imam iza sebe preko 100 istih i suradnje sa jako velikim ličnostima iz svoje branše a gledajući i na to iz kakve mentalitetne sredine sam izašao ja sam i više nego zadovoljan. Kako gledate na činjenicu da nikada niste pjevali u Sarajevskoj operi a jedini ste bosanskohercegovački tenor? Ma na to mogu gledati samo kao njihovu štetu ali se nadam da će se i to promijeniti i da će Bosanci imati priliku čuti šta je tenor u punom značenju te riječi a ne zavaravati se pjevačima iz Koreje ili tako već nekih zemalja, koji nisu u stanju izgovarati bilo koji drugi jezik osim svog maternjeg a kamo li pjevati. Žalosno! Stoga i počinjem proslavljati svoju obljetnicu upravo sa koncertom u Tuzli. Jer ako neće jedini bosanski tenor u Sarajevsku operu, hoće evropska opera u Tuzlu u Bosanski kulturni centar. Kako birate svoj repertoar? Vrlo sam izbirljiv što se toga tiče i mislim da sredina u kojoj pjevam upravo odlučuje o tome, barem što se mojih solističkih koncerata tiče. Volim ugoditi publici. Kako se pripremate za koncerte? Mogu vam reći da sam veliki tremaroš u zadnje vrijeme, valjda to sve sa godinama dođe i kako starim valjda sam više svjestan ozbiljnosti posla kojim se bavim. Ima li nervoze? Ima naravno. Mislim da, kada nema nervoze, onda se to dobro i ne uradi. Jer čim je nervoza prisutna ona je jednim dijelom veliki proizvođač adrenalina koji utiče kako treba i na pravilno pjevanje ali i pravilnu komunikaciju sa publikom. Kako se onda općenito uspijete opustiti pred sami koncert? Ima dosta pjevača koji recimo dva, tri dana šute prije koncerta. Ima pjevača koji vole da puno spavaju, ima ih koji vole da su u društvu prije koncerta. To ih opušta. Pa ja sam, recimo jedna mješavina svega toga. Tako da, spavanje je to što me čini najviše sretnim. Samo me nemojte buditi. Zato, na ovom koncertu (u povodu 15 godina rada, op.a.) i pjevam jednu od arija iz opera Verter ‘Zašto me budite’. Ona je jedna od mojih omiljenih i izabrao sam je sa jednim značenjem, jer ne volim da me iko probudi. Kako provodite slobodno vrijeme? Veliki sam ljubitelj životinja, tako da imam svoje kućne ljubimce sa kojima provodim puno vremena. A i na Internetu sam često. Imam svoj profil na Facebook-u i Mayspace-u, tako da komuniciram sa prijateljima, sa fanovima. Znate li se naljutiti? Kako da ne. Najviše me ljuti, ma možda će zvučati malo stereotipno al’ najviše me i ljuti a i čini me sretnim iskrenost i poštovanje među ljudima, prijateljima pogotovo. O tome bi se dalo pričati satima. A osim toga, hrana je ta koja me pogovoto učini sretnim i to dobra hrana, veliki sam gurman, nadam se da baš toliko ne vidi na meni (smijeh). Nisam baš ljubitelj povrća i tog nekog zeleniša i to bih rado ostavio po strani (smijeh). Volite li shopping? A ko ne voli. Mislim da nema osobe na svijetu koju ne veseli shopping. Ja sam tužan, vjerujte ako sebi svaki dan ne kupim barem neku sitnicu, šal, kapu. Ljubitelj sam jakni tako da ih imam jako puno. Kako reagujete kada Vas ljudi prepoznaju na ulici? Biti operski pjevać baš i nije zanimanje koje obilježava to neko prepoznavanje na cesti. U našoj zemlji je to jako čudno. Mislim da, kada bi Tina Turner prošetala našim gradom niko je ne bi zaustavio ni za autogram a kamo li za nešto drugo. Ljudima je to ispod časti, znate, naš mentalitet je takav i o tome bi se dalo također puno pričati. Iako ima dosta ljudi koji me prepoznaju različite su reakcije. Ovisi koliko sam uspio doprijeti kome do srca. Kako Vam je uspjelo da, na koncert u Tuzli, dovedete primadonu Zlatomiru Nikolovu? Gospođu Nikolovu sam upoznao prije godina dana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i od tada je počela naša suradnja. Ona je jedna prvenstveno izuzetno dobra osoba što me kupilo odmah na početku. Jako skromna bez obzira na veličinu koju ima, mislim na karijeru. Tako da sam odmah stekao jednog velikog prijatelja u njoj i osjećao sam da je baš ona ta koju želim na proslavi svojih 15 godina, što je sa oduševljenjem i prihvatila. Kakvi su Vam planovi za budućnost? Plan mi je, recimo, dočekati 30 godina karijere, (smijeh), ako Bog da. Plan mi je živjeti kao što sam i do sada sa možda malo više uperenim srcem na Bosnu i na njene slušatelje i ljubitelje opera. Mislim da ih ipak moj glas, makar na trenutak, može izvesti i navesti da maštaju o nečem o čemu žele a i samu bosansku operu možda dovesti na neki nivo u operi na kojem nije bila zadnjih 20-30 godina. I opet na kraju se zahvaljujem Bogu sto mi je dao glas i što mi daje snagu da sve to pretvorim u nešto što ljude tjera na jezu, plač i neke neopisivo lijepe osjećaje. Mislim da samo takva osjećanja ostaju zauvijek u srcima. Koncert sličan ovome u Tuzli, odnosno moja proslava 15 godina rada trebala bi se desiti i u Njemackoj i u Austriji narednih mjeseci ako sve bude išlo po planu naravno. |